|
|
nedjelja, 22.01.2012.
PREOBRAZBA NAŠEG PLANETA
Dupin-biće sa velikom iinteligencijom i velikim tehnološkim znanjima - tehhnologijama sigurnim i korisnim za Zemlju
Naš planet se nalazi na rubu katastrofe zbog prenapučenosti, industrijskog i svakog drugog zagađivanja, mogućnosti izbijanja razornih ratova, oštećenja ozonskog omotača. Ljudi na njemu žive u potpunoj tami, pri tome ne mislim na negativno nego zaista u tami neznaja u velikoj neravnoteži između duhovnog i materijalnog gdje materijalizam dominira i prevladava u umovima velike većine ljudi što efikasno spriječava razvoj planeta i vodi u katastrofu. Ljudi misle da su sami u Svemiru, zaboravljaju da „vani“ (u Svemiru) postoje milioni i milioni planeta naseljenih sa visoko inteligentnim civilizacijama od kojih mnoge raspolažu tehnologijom međuzvjezdanog putovanja.
Mora se dogoditi mutacija našeg planeta koji će biti podignut do onog tipa vibracija u kojima postoje fizički odnosi, ali oni neće biti najvažniji. Ova će energija biti pokrenuta da bi se očuvao naš planet. Govorimo o podizanju razine vibracija, tako da se energija ne rasipa u fizičkim odnosima. Ova nova bića koja dolaze na Zemlju i koja se rađaju na našem planetu, i djeca koja u sebi imaju "sonare" (ultrazvučni lokator ) dolaze da bi pomogla Zemlji, a dolaze iz različitih udaljenih galaksija. Oni su pokretači energije ljubavi na Zemlji.
Moramo shvatiti narav ljubavi u svijetu. Postoji ljubav koja je posjednička, praktična. U slučaju Melkizedeka, ljudi koji će s njom doći u dodir neće moći isprve prepoznati pravu snagu i energiju ljubavi. Jer, taj će im dodir donijeti buđenje, i otvaranje njihovih srca, da bi shvatili da je ljubav svedavajuća, da nije sebična, ne posjeduje, nema ega i proizlazi iz želje za davanjem, za donošenjem mira svima. Melkizedeci će to postići. Kad oni koji se nalaze u dodiru s njome, iskuse oslobađanje ljubavi, oni će, zauzvrat, moći osloboditi ljubav drugih. Svi smo imali u svom postojanju iskustvo najčišće ljubavi, ali za nas to traje tek trenutak. Melkizedeci će učiniti da to ne potraje tek trenutak već tijekom cijelog postojanja. Ljubav je jedina stvar, ona nadvladava. Govorimo o istinskoj ljubavi za sve, a to je preobrazba, spas za našu prekrasnu planetu i njezino uzdizanje na mjesto raja kreativnosti u Svemiru.
Ovo se tiče znanja i mudrosti jer među njima postoji razlika. Mudrost se ne može prenijeti, jer u mnogo prilika mudrost zvuči poput budalaštine, jer ne postoje riječi za prenošenje mudrosti - ona je upućenost. To je gotovo isto kao i ljubav. Teško je prenijeti što je ljubav, ili koji je osjećaj povezan s mudrošću i upućenošću. Melkizedeci će to donijeti. Ali, ljubav također znači ne davati za svoje zadovoljstvo: ljubav je i snaga, ona je disciplina, za dobrobit samog sebe i drugih, ali ona je uvijek ljubav.
Oni će to postići isijavanjem koje dolazi iz civilizacije Melkizedeka, ali dolazit će i od naše braće iz mora (dupina), jer njihova je energija najveća, a u vodi se može osloboditi. Ljubav je najmoćnija energija. Ljudi ,dupini, Melkizedeci i civilizacije povezane sa njima uzdignuti će i spasiti Zemlju.
Makiventa Melkizedek- jednom utjelovljen u obliku čovjeka, učio Abrahama u Salemu (današnji Jeruzalem) a njegovi misionari su širili Salemsku religiju širom Zemlje, iz čega je nastao judaizam, kršćanstvo, islam a na istoku taoizam i šintoizam. Danas živi i pomaže Zemlju sa svojih 11 braće. Njih 12 Melkizedeka nadgledaju naš planet Zemlju.
Mi smo uspjeli uspostaviti redovitu komunikaciju sa Melkizedecima i dupinima. Većina ljudi bi mogla biti u komunikaciji sa dupinima, što je korisno za svakog pojedinca, dupini liječe tijelo i um a sve osobe u kontaktu sa njima pune velikom energijom ljubavi. prekrasan osjećaj.
|
- 11:54 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 26.12.2011.
ZLO, GRIJEH I POKVARENOST
Tomo je Isusu postavio pitanje kakvo je značenje koncepta zla?” Kad je Isus čuo ova pitanja, odgovorio je Tomi:
“Čuvaj se ove greške: nemoj brkati zlo sa zlotvorom ili preciznije sa pokvarenjakom. Taj koga nazivaš zlim je plod umišljenosti, visoki službenik koji se svjesno i s predumišljajem pobunio protiv moga Oca i njegovih vjernih Sinova. A ja sam već porazio ove grešne pobunjenike. Neka vam bude jasno da svijetom vladaju različiti stavovi prema Ocu i njegovom svemiru. Ne zaboravite sljedeće zakone otkrivenja Očeve volje:
“Zlo je nesvjesno ili nenamjerno kršenje božanskog zakona, Očeve volje. Zlo je također mjera nesavršenosti u povinovanju Očevoj volji.
“Zlo je svjesno, namjerno i promišljeno kršenje božanskog zakona, Očeve volje. Zlo je mjera opiranja božanskoj upravi i duhovnom vodstvu.
“Pokvarenost je namjerno, odlučno i ustrajno kršenje božanskog zakona, Očeve volje. Pokvarenost je mjera ustrajnog odbijanja Očevog plana ljubavi i preživljavanja ličnosti i Sinove milostive službe spasenja.
“Po svojoj prirodi, prije novog rođenja u duhu, smrtni čovjek je predmet unutarnjih sklonosti prema zlu, ali ovakva prirodna nesavršenstva u ponašnju sama po sebi nisu ni zlo niti pokvarenost. Smrtni čovjek tek započinje svoj dugi uspon prema savršenstvu Oca koji je na Raju. Nesavršenstvo i necjelovitost u prirodnom obdarenju nisu zlo. Točno je da čovjek može podleći zlu, ali on niti slučajno nije dijete zla ako sam svjesno i namjerno ne odabere put zla i život pokvarenosti. Zlo je sastavni dio prirodnog reda ovog svijeta, dok je grijeh stvar svjesne pobune koju su na ovaj svijet donijeli oni koji su pali sa duhovnog svjetla u najdublju tamu.
“Ti, Tomo, brkaš naša učenja sa doktrinama Grka i zabludama Perzijanaca. Ne razumiješ odnos između zla i grijeha zato što vjeruješ da je ljudski rod započeo život na zemlji sa savršenim Adamom i da je zahvaljuju i grijehu sve brže deteriorirao do čovjekovog današnjeg statusa. Ali zašto ne želiš shvatiti značenje spisa koji govori kako je Kajin, sin Adamov, otišao u zemlju Nod da si nađe ženu? Zašto ne želite ispravno protumačiti značenje zapisa koji kaže da su sinovi Božji uzeli sebi za žene kćeri ljudske?
“Ljudi su, dakle, po prirodi zli, ali to ne znači da su grešni. Novo rođenje – krštenje duhom – predstavlja bitan dio izručenja od zla i ulaska u nebesko kraljevstvo, ali ovo ne umanjuje istinu da je čovjek sin Boga. Niti ovo unutarnje obdarenje potencijalnim zlom znači da je čovjek na neki čudesan način udaljen od Oca na nebu tako da kao stranac, tuđin ili siroče mora tražiti da ga Otac zakonski usvoji. Sve ovakve ideje vuku porijeklo, prvo, od vaših zabluda u vezi prirode Oca a, drugo, od vašeg nepoznavanja izvora, prirode i sudbine ljudskih bi a.
“Grci i drugi narodi su učili da čovjek vuče porijeklo od božanskog savršenstva sa kojeg spada u zaborav i uništenje; ja sam došao da pokažem da čovjek, ulaskom u kraljevstvo, sigurno i bezbjedno uzlazi do Boga i božanskog savršenstva. Potencijalno zlo vrijeba u svakom biću koje se na bilo koji način pokaže nedoraslim u božanskim i duhovnim idealima volje vječnog Oca, dok takvo biće nije na bilo koji način grešno, a još manje pokvareno.
“Tomo, zar nisi čitao o ovome u Spisima gdje piše: ‘Vi ste djeca Boga Višnjega.’ ‘Ja ću njemu biti Otac , a on će meni biti sin.’ ‘Ja sam njega izabrao sebi za sina – ja ću mu biti Otac.’ Dovedite moje sinove izdaleka i kćerke sa krajeva zemlje; svakoga koji se zove po mome imenu, jer ja ih stvorih sebi na slavu.’ ‘Vi ste sinovi živućeg Boga.’ ‘Oni koji imaju duh Boga uistinu su sinovi Boga.’ Kao što u ljudskom djetetu postoji materijalni dio čovjeka-oca, tako u svakom sinu koji ima vjeru u kraljevstvo postoji duhovni dio nebeskog Oca.”
Sve ovo i daleko više Isus je rekao Tomi i ovaj je razumio velik dio Isusovog govora, premda ga je Isus opomenuo da “ne govori drugima o ovim pitanjima sve dok se ja ne vratim Ocu.” Tomo nije pominjao ovaj razgovor sve dok Učitelj nije napustio ovaj svijet.
|
- 16:56 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 25.12.2011.
ISTINSKE VRIJEDNOSTI
Isus je jednom prilikom na početku svog boravka u Rimu proveo cijelu noć u razgovoru sa stoičkim učiteljem Angamonom. Ovaj čovjek je kasnije postao veliki prijatelj Pavla te se pokazao snažnim pobornikom kršćanske crkve u Rimu. U biti i suvremenim jezikom, Isus je Angamonu rekao slijedeće:
Čovjek mora težiti standardu istinskih vrijednosti u duhovnom svijetu i na božanskim razinama vječne stvarnosti. Uzlazni smrtnik mora prepoznati sve niže i materijalne standarde kao prolazne, djelomične i inferiorne. Znanstvenik je kao takav ograničen na otkriće međusobnog odnosa materijalnih činjenica. On se tehnički nema pravo opredijeliti bilo kao pobornik materijalizma ili kao zastupnik idealizma zato što bi to bilo jednako nijekanju istinskog znanstvenog stava, kako svako takvo opredjeljenje predstavljaju samu bit filozofije.
Ako se moralni uvid i duhovne tekovine čovječanstva ne uzvise proporcionalno, neograničen napredak posve materijalističke kulture s vremenom može zaprijetiti opstanku civilizacije. Posve materijalistička znanost u sebi nosi potencijalno sjeme uništenja svih znanstvenih nastojanja, kako takav materijalistički stav najavljuje konačni kolaps civilizacije koja se odrekla vlastitog smisla za moralne vrijednosti i koja je odbacila težnju k postignuću duhovnog odredišta.
Materijalistički znanstvenik uvijek mora biti u zavadi s ekstremnim idealistom. Ovo se ne odnosi na znanstvenike i idealiste koji posjeduju normalan standard visokih moralnih vrijednosti i pokusnih duhovnih razina. Znanstvenici i religionisti svakog doba moraju spoznati vlastitu odgovornost pred vijećem ljudskih potreba. Oni moraju odustati od uzajamnog ratovanja, hrabro nastojeći opravdati nastavak egzistencije čvršćom odanošću službi ljudskog napretka. Ako se takozvana znanost ili religija određenog doba pokažu neistinitim, moraju bilo prosvijetliti svoje aktivnosti ili iščeznuti, dok na njihovo mjesto stupaju istinitija i vrijednija materijalna znanost ili duhovna religija.
|
- 16:57 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
srijeda, 07.12.2011.
POST IZBORNE ODKUKE - SMJER RAZVOJA DRUŠTVA
Ljudi sa svojom kulturom, jezikom i etnosom čine narod i tada u demokraciji imamo izbore i dobijemo vlast za koju se može reći: kakav narod takva vlast. Ali mudri i veliki vođe mogu to promjeniti nabolje.
Ono što sam primjetio diljem Europe pa i kod nas u Hrvatskoj, zadnjih 20 godina je sve veća degradacija bioloških zaliha ljudi- prostije rečeno pojavljuje se sve više i više glupana, koji sa sobom nose znatna ograničenja kao nepismenost, lijenost, nasilnost, opiranje promjenama, nesposobnost za samostalnu egzistenciju i očekivanje da ih netko drugi uzdržava kao npr. „država“ kao i mnoštvo drugih ograničavajućih faktora.
Znam da biološka evolucija i kulturna civilizacija (u HR i Europi) ne moraju biti uzajamno usklađene; kulturna dekadencija ne mora voditi poremećaju organske evolucije našeg doba. Ali ako pogledate dulja razdoblja ljudske povijesti, postaje očigledno uzajamno usklađenje evolutivnog i kulturnog razvoja kao uzroka i posljedice. Dok evolucija može uznapredovati unatoč kulturnom umrtvljenju, kulturna civilizacija ne može uznapredovati bez prethodno utemeljenog rasnog napretka u svojoj podlozi.
Zato je ključno obrazovanje i treniranje mozga jer unaprijeđenje moždanih sposobnosti naših ljudi-prvenstveno djece i mladih, uveliko ubrzava proces prirodne evolucije nacije. Kao i u sportu i drugim aktivnostima trening je ključ uspjeha unaprijeđenju moždanih sposobnosti pored talenta.
Ali naše hrvatsko kulturno društvo nebi smjelo biti neki veliki dobrotvorni klub obilježen nasljednim pravom koji pruža bespatno članstvo i jednaka prava svim muškarcima i ženama. Ono je prije uzvišeni i sve napredniji ceh prizemljenih radnika koji prihvaća jedino najplemenitije radnike posvećene nacionalnom unaprijeđenju, ljude koje žele ostaviti bolji svijet svojoj djeci i djeci njihove djece u cilju života i napretka budućih vremena. I ovaj civilizacijski ceh nameće skupu članarinu, zahtijeva strogu i rigoroznu disciplinu i uvodi najtežu kaznu svim disidentima i nekonformistima, pružajući manji broj osobnih sloboda i privilegija na stranu od poboljšanja sigurnosti i zaštite od uobičajenih opasnosti i nacionalnih prijetnji.
Društvo tako postaje kooperativni mehanizam za osiguranje građanske slobode putem institucija, ekonomske slobode putem kapitala i novih izuma, društvene slobode putem kulture i slobode od nasilja putem policijske regulacije.
Sila ne dijeli pravdu, dok iz generacije u generaciju sila zahtijeva poštovanje općepriznatih prava. Osnovna uloga vlade počiva u definiciji prava, u poštenoj i ispravnoj regulaciji klasnih razlika i prinudnom uvođenju i zakonskoj zaštiti jednake prilike svim građanima. Svako ljudsko pravo je povezano s družtvenom dužnošću; grupna privilegija je sigurnosni mehanizam koji nepogrešivo zahtijeva puni isplatak skupih premija grupne službe. I grupna kao i individualna prava, moraju biti zaštićena i regulirana.
Opravdani cilj društvene evolucije počiva u ostvarenju slobode koja ne ugrožava grupne regulacije. Ideja o neograničenoj slobodi nije ništa drugo nego iluzija nestablnih i nepostojanih ljudskih umova.
Hrvatska koja se trenutno razvija kao mlada država predstavlja rezultat i posljedicu siljedećih činitelja:
1.Izvrsnih prirodnih uvjeta. Priroda i stupanj razvoja materijalne civilizacije u velikoj mjeri ovise o raspoloživim prirodnim bogatstvima. Klima, vremenske okolnosti kao i brojni fizički uvjeti predstavljaju vrlo povoljne činitelje evolucijskog razvoja kulture hrvatskog društva.
2.Kapital. Kultura ne može uznapredovati u siromašnom društvu; ljudi moraju imati slobodnog vremena kako bi se posvetili napretku civilizacije. Dok čovjek ne mora imati materijalno bogatstvo kako bi postigao individualni karakter moralne i duhovne vrijednosti, kulturna civilizacija mora biti rezultat materijalnog blagostanja koji omogućuje bitnu kombinaciju slobodnog vremena i ambicije. Tu smo u velikim problemima zbog sistemskih krađa enormnih kapitalnih vrijednosti što će nas usporiti u razvoju i evoluciji našeg društva, čak predstavlja prijetnju degradaciji društva što bi bilo katastrofakni za sve nas a i buduće generacije.
3. Plodovi znanosti. Materijalni aspekti društva uvijek moraju pričekati na prikupljanje znanstvenih informacija. Nakon što je izumio luk i stijelu i naučio pripitomiti životinje, čovjeku je dugo trebalo da nauči koristi moć vjetra i vode, što je omogućilo upotrebu vodene sile i proizvodnju elektriciteta. Ali civilizacijska oruđa su s vremenom počela napredovati. Za tkanjem, lončarstvom, upotrebom domaćih životinja i metalurgijom, uslijedilo je doba pismenosti i tiska sve do razvoja naprednog računarstva i globalne internet mreže.
Znanje je moć. Sa novim izumima uvijek slijedi ubrzanje kulturnog i društvenog razvoja na općesvjetskoj razini. Tiskarski stroj je pružio ogromnu korist znanosti i novim izumima, dok je uzajamni utjecaj svih ovih novih kulturnih i inventivnih aktivnosti uveliko ubrzao stopu kulturnog napretka. Znanost poučava ljude matematici kao novom jeziku i zahtijeva strožu disciplinu i povišenu preciznost misaonog procesa. I znanost pored toga stabilizira filozofiju eliminacijom nepravilnosti, istovremeno čisteći religiju uništenjem sujevjerja. U Hrvatskoj po pitanju znanosti ne stojimo dobro, nema suvisle općeprihvaćene znanstvene politike pa stoji potreba za značajno povećanje ulaganja u znanost kao jednog od glavnih temelja razvoja.
4. Natalitet kao društvena snaga. Natalitet igra neizostavnu ulogu pri razvoju društva. Dok brojna nedostatnost spriječava razvoj punog potencijala nacionalne sudbine, uvećanje pučanstva izvan određenih granica može biti jednako pogubno. Ali velikim padom nataliteta narušava se odnosa između broja Hrvata na svojoj teritoriji i njezine veličine što vodi bilo uniženju životnog standarda i postupnog nestajanja hrvata kao naroda, te nam se u globaliziranom svijetu može desiti mirno naseljenje na teritoriji Hrvatske nekih drugih nacija ili rasa ili nedaj bože u nekim mogućim budućim ratovima bojnim osvajanjem, prinudnom okupacijom. Natalitet nam je tako slab da sada imamo snage jedino za samoodržavanje. Prosto rečeno u nekoj srednjoročnoj budućnosti nam se može desiti da nema tko braniti zemlju. Trebamo prepoznati potrebi za povećani natalitet kako bi se ostvarili uvjeti za društveni i moralni razvoj Hrvatske.
5. Djelotvornost materijalnih blagodati. Dosta toga ovisi o mudrom korištenju prirodnih blagodati, znanstvenih činjenica, kapitala i društvenih moći. Osnovni činitelj naše rane državnosti je bio oružani sukob i odbrana države i društva od napada izvana i iznutra. Mi smo tada prihvatili zapadnu civilizaciju od svojih nadmoćnijih zapadnih suvremenika. Organizirane i nadmoćne manjinske grupe su najvećim dijelom vladale ovim svijetom.
Sila ne dijeli pravdu, ali ona odlučuje o suvremenim okolnostima kao i povijesnim pitanjima. Hrvatska je tek odskora postigla točku društvenog zanimanja za raspravu etičkih pitanja sile i pravde.
6. Djelotvornost jezika. Naša kultura se ne može proširiti bez jezika. Živući i rastući hrvatski jezik osiguravaju širenje civiliziranog razmišljanja i planiranja. Tijekom ranih stoljeća, postignut je bitan napredak u jezičkom razvoju. Danas vlada velika potreba za daljim ježičkim usavršavanjem koje treba poslužiti olakšanju izraza sve naprednije ljudske misli. . Jezik je čovjekovo najbitnije i najkorisnije misaono oruđe koje se nije moglo razviti sve dok ljudi nisu ostvarili nešto slobodnog vremena. Iz sklonosti igri riječi, nastale su nove riječi--žargon. Ako ga većina usvoji, žargon postaje jezik. Masovno korištenje sve naprednijih komunikacijskih tehnologija, paradoksalno unazađuje hrvatski jezik. To je velika opasnost za kulturni razvoj hrvatskog društva.
7. Djelotvornost robotiziranih strojeva. Društveni napredak uveliko ovisi o razvoju i posjedovanju oruđa, strojeva i distribucijskih kanala. Unaprijeđenje oruđa, domišljatih i djelotvornih strojeva, odlučuje o opstanku naroda i naše države u areni sve naprednije i globalitirane civilizacije.
U rano doba ljudska snaga je bila jedina energija korištena pri obradi zemlje. Ljudi su se žestoko protivili upotrebi volova jer je ovo stvorilo nezaposlenost. Kanije, strojevi su počeli preuzimati ulogu ljudi u proizvodnom procesu i svaki takav napredak izravno vodi društvenom napretku oslobađajući ljude za postignuće vrijednijih aktivnosti.
Pod mudrom upravom, znanost može postati čovjekov najveći osloboditelj. Informacijsko doba ima katastrofalne posljedice jedino ako zahvaljujući izuzetno niskoj intelektualnoj razini nacija nije u stanju otkriti mudre metode i djelotvorne načine za usklađenje prijelaznih teškoća prouzrokovanih iznenadnom i masivnom nezaposlenošću, rezultatom iznenadnog izma naprednih strojeva koji ušteđuju ljudski rad. Mi kao država imamo problem upravo u tome što među sadašnjim i budućim nezaposlenim nemamo adekvatne stručne i sposobne ljude koji mogu prihvatiti veliku ponudu novih i sve naprednijih tehnologija čime nas i investicije u ta područija automatski zaobilaze.
8. Karakter prosvjetitelja. Zahvaljujući društvenom nasljeđu, čovjek može uživati u plodovima rada i postignuća svih svojih predaka koji su doprinjeli napretku kulture i znanja. Obiteljski život igra osnovnu ulogu u ovom procesu prenošenja kulturnnog nasljeđa s generacije na generaciju. Za obitelji slijede igra i društveni život, dok u tako složenom i visoko organiziranom društvu obrazovne ustanove imaju najmanju premda neizostavnu ulogu.
Kukci dolaze na svijet potpuno opremljeni za život ali jako ograničenu i sa posve instinktivnom egzistencijom. Ljudska bića ne dolaze na svijet s naobrazbom; čovjek stoga posjeduje moć izmjene tijeka evolutivne civilizacije zahvaljujući upravnom i obrazovnom utjecaju i poučavanju novih generacija.
U dvadesetprvom stoljeću, bitno uvećanje putničke mobilnosti i neviđeno unaprijeđenje komunikacijskih metoda sa internetom predstavljaju najbitnije utjecaje koji vode napretku civilizacije i unaprijeđenju kulture. Ali unaprijeđenje obrazovanja nije uspjelo očuvati korak u procesu širenja društvene strukture; niti je suvremena spoznaja vrijednosti etike uspjela uznapredovati u usporedbi s razvojem posve intelektualnih ili znanstvenih disciplina. I suvremena civilizacija miruje na mrtvoj točki u pogledu duhovnog razvoja i po pitanju očuvanja obiteljske institucije. Obitelj je temelj hrvatskog društva i njoj treba posvetiti najveću moguću pažnju upravo iz tih razloga.
9. Ideali hrvatskih ljudi. Ideali svake pojedine generacije otvaraju put sudbinskim postignućima njezinih neposrednih potomaka. Ovisno o kvaliteti društvenih prosvjetitelja, društvo može ići ili bilo u smijeru napretka ili u smijeru degradacije. Obitelji, religiozne ustanove i škole svake pojedine generacije odlučuju o karakternim obilježjima narednih generacija. Moralini i duhovni momentum hrvatske nacionalne grupe uveliko odlučuje o stopi i smijeru budućeg kulturnog kretanja u Hrvatskoj.
Ideali obogaćuju izvor društvene struje. I struja nikad ne može nadići svoj izvor, neovisno o svakom obliku pritiska i usmjeriteljskog utjecaja. Čak i kad je riječ o posve materijalnim aspektima kulturne civilizacije, pokretačka snaga uvijek počiva u onim društvenim postignućima koja nose najmanja materijalna obilježja. Inteligencija može ispoljavati kontrolu nad civilizacijskim mehanizmom, mudrost može njime upravljati, dok duhovni idealizam predstavlja energiju koja istinski uzdiže i unaprijeđuje ljudsku kulturu s jedne razine postignuća na drugu.
Život je isprva bio borba za život; danas je stremljenje k višem standardu života; u narednom će biti težnja za kvalitetom razmišljanja, novim ciljem ljudske egzistencije.
10. Koordinacija stručnosti. Rana podjela rada praćena skorijom posljedicom stručnog usavršavanja igra bitnu ulogu pri unaprijeđenju društva. Društvo u Hrvatskoj a i u svijetu trenutno ovisi o djelotvornoj koordinaciji specijalista. Kako drušvo kod nas u Hrvatskoj bude sve više napredovalo, bitno je naći metodu za povezivanje osoba usavršenih u različitim oblastima.
Osobe usavršene u društvenim, umjetničkim, tehničkim, inustrijskim i vojnim disciplinama moraju nastaviti umnožavati i uvećavati svoju vještinu i stručnost. I ovo uvećanje raznolikosti stručne spreme s vremenom mora oslabiti i razjediniti hrvatsko društvo--ako ljudi ne uspiju pronaći i razviti koordinacijske i kooperacijske metode. Ali inteligencija koja se u stanju domisliti takvoj invencioznosti i specijalizaciji mora u cjelosti biti sposobna naći djelotvorne metode kontrole i usklađenja svih problema koji proizlaze iz ubrzanog rasta invencioznosti i ubrzane stope kulturne ekspanzije Hrvatske. Inače smo propali.
11. Pronalaženje položaja. Nastupajuće doba društvenog razvoja mora biti obilježeno boljom i djelotvornijom kooperacijom i koordinacijom sve većeg i dalekosežnijeg usavršavanja. I s uvećanjem raznolikosti radne snage bitno je naći metode za osiguranje usmjerenja stručne snage na odgovarajuća radna mjesta. Strojevi i računala nisu jedini uzrok nezaposlenosti. Problemima iznalaženja odgovarajućih položaja doprinose i ekonomsko usložnjavanje i neprestani porast industrijskog i profesionalnog usavršavanja.
Ljude nije dovoljno obučiti za rad; složeno društvo mora naći djelotvorne metode pronalaženja odgovarajućih stručnih položaja. Prije visokog usavršavanja u pogledu životnih vještina, bitno je obučiti građane u jednoj ili više metoda običnijih stručnih sprema, trgovinskih aktivnosti ili zanimanja na koja se mogu osloniti prilikom privremene nezaposlenosti u okviru visoko usavršene spreme. Ni jedno društvo ne može opstati ako u svom sastavu bude morala mositi velike klase nezaposlenih građana. I najbolje osobe s vremenom čeka demoralizacija i iskrivljene s primitkom pomoći iz javne riznice. Čak i privatna dobrotnorna pomoć djeluje štetno ako se dulje vrijeme stavi na raspolaganje sposobnoj radnoj snazi.
Tako visoko usavršeno hrvatsko društvo neće olako gledati na stare komunističke običaje. Istina, dok je moguće postići prihvatljivo i rentabilno podruštvljenje mnogih javnih službi, najbolje je upravljati visoko školovanim i usavršenim osobama pomoću vještine inteligentne kooperacije. U usporedbi s primitivnijim metodama komunizma i diktatorskih regulativnih institucija koje počivaju na sili, modernizirana koordinacija i bratstvena uprava moraju rezultirati trajnijom kooperacijom.
12. Pripravnost k suradnji. Jedna od najvećih zapreka napretku hrvatskog društva počiva u sukobu između interesa i blagostanja većih društvenijih grupa i manjih usprotivljenih i nedruštvenih grupa, da ne govorimo o protudruštvenim pojedincima.
Ni jedna nacija, pa ni hrvatska ne može dulje opstati ako svojim obrazovnim metodama i religioznim idealima ne bude u stanju pobuditi nadahnuće visokog oblika inteligentnog rodoljublja i nacionalne odanosti. Bez takvog inteligentnog rodoljublja i kulturne solidarnosti, hrvatska nacija će se raspasti kao rezultat provincijske ljubomore i lokalnih samointeresa.
13. Djelotvorna i mudra uprava. U okviru svakog društva tako i hrvatskog, jako mnogo toga ovisi o entuzijastičnom i djelotvornom duhu trudbenika. Deset ljudi nije od veće koristi od jednog čovjeka kad treba podići teret izuzev ako sjedine snage--ako svi podignu u istom času. I takva suradnja--društvena kooperacija--ovisi upravo o vodstvu. Naše društvo u prošlosti i sadašnjosti počiva upravo na temeljima inteligentne suradnje građana s mudrim i progresivnim vođama; i sve dok ljudi ne budu uznapredovali do viših razina, civilizacija nastavlja ovisiti o mudrom i odlučnom vodstvu. Ako izaberemo osrednje i nazadne vođe i hrvatsko društvo će nazadovati u svim područjima.
14. Društvene promjene. Društvo nije božanska institucija, ono je fenomen progresivne evolucije. I napredno društvo mora doći u zastoj pri svakoj situaciji pri kojoj vođe nisu u stanju spremno odgovoriti na zahtijeve onih promjena društvene organizacije koje igraju bitnu ulogu u održanju koraka sa znanstvenim otkrićima tekućeg doba. Unatoč svemu tome, ne treba odbaciti stvari samo zato što su stare i nebi trebalo bezuvjetno prihvatati nove ideje samo zato što su nove i neobične.
|
- 15:44 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 17.04.2011.
POVJEST HRVATSKO SRPSKIH ODNOSA od 1941godine do DANAS
Događaji sa presudom Haškog suda hrvatskim generalima i reakcije državnih tijela Srbije te mnoštvo komentara opet su me ponukala na post o hrvatsko srpskim odnosima počev od 1941 da danas jer srpska strana stalno naglašava "genocidnost" Hrvatske države, a u stvari kod srba nisu zamrle teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj državnoj teritoriji. Moram naglasiti povjesne činjenice da su srbi do zuba naoružali pred kapitulaciju 1941 paravojne četničke postrojbe koje su počinile nezamislive masovne zločine nad nenaoružanim hrvatskim i muslimanskim stanovništvom na teritoriju tadašnje Banovine i da je kao reakcija na te događaje u tim krajevima naglo ojačao ustaški pokret, ostatak priče znamo.
KRATKE POVJESNE CRTE 1941-1945 NA PODRUČIJU ex.Jugoslavije
Otac NDH i otac Nedićeve Srbije je bio isti čovjek u ličnosti SS generala Edmunda Veesenmayera koji dobiva zadatak od Hitlera da na ruševinama kraljevine Jugoslavije stvori dvije nacističkoj Njemačkoj prijateljske države.
Nedićeva Srbija je popularan naziv za profašističku srpsku državu koja je nastala 1941. i nestala je sa svjetske pozornice 1944. pred slomom Sila Osovine. Nakon brze pobjede Osovina tijekom invazije Jugoslavije, područje koje je danas znano kao Centralna Srbija palo je pod direktnu vlast Osovina. Kao što su radile na svim okupiranim teritorijima, Osovine su uspostavile kolaboracionističku vladu koja je vodila državu po uzoru na Treći Reich. Srbija je tada postala okružena fašističkom NDH na zapadu, teritorijima na jugu koje je okupirala Fašistička Italija, sjevernim teritorijima koje je okupirala Horthyjeva Mađarska, te istočnim teritorijima koje je okupirala Bugarska. Banat, koji je bio dio Srbije, pao je pod direktnu vlast Trećeg Reicha. Nedićeva Srbija je zauzimala područje koje se obično naziva Uža Srbija, prema sadašnjem položaju to je zemljopisno područje Srbije manje područje Srijema i grada Zemuna (NDH), Vojvodine (podijeljeno između Mađarske - Bačka i posebnog područja pod izravnom vlasti Njemačkih vlasti - Banata) i Kosova i dijela Sandžaka (Italija) te okruga Pirotskog i Vranjskog, okupiranih od strane fašističke Bugarske, Unutarnja politika Nedićeve Srbije bila je pod utjecajem nacističkog okupatora i Ljotićeve profašističke stranke ZBOR. Odmah nakon proglašenja Vlade nacionalnog spasa, unutar Srbije počinju djelovati njemački rasni zakoni, kao i na drugim okupiranim područjima Europe. Okupator osniva i prve sabirne logore (Banjica, dok je Sajmište formirano na lijevoj obali Save, na teritoriju NDH, a služio je uglavnom za internice iz okupirane Srbije) i započinje progon i interniranje Židova i Roma. Naročita je pozornost posvećena slobodnim zidarima (masonima), komunistima te kritičarima režima. Vršena je propaganda organizirana u vidu Antimasonske izložbe listopad 1941. - siječanj 1942. Šef civilne administracije Srbije Dr. Harald Turner u kolovozu 1942. izjavio je da je Beograd bio prvi grad u Europi koja je postala Judenfrei, te da je Srbija među rijetkim zemljama koja se riješila židovskog pitanja. Nedić je također nastojao da se uništi partizanski pokret i pacifira četnike, jer po njegovom mišljenju represivne mjere koje je provodio okupator u ubijanju 100 Srba za svakog poginulog njemačkog vojnika, i 50 Srba za svakog ranjenog moglo je dovesti do uništenja Srpskog naroda. Na primjer 7.000 strijeljanih u Kragujevcu 1941., u znak osvete za mrtve i ranjene vojnike Wermachta, galvaniziralo Nedića i mnoge druge Srbe da se pronađe riješenje, jer u sjećanju mnogih Srba i članova Nedićeve vlade ostale su retribucije za neuspjele ustanke koji su se dogodili tijekom okupacije Srbije u Prvom svjetskom ratu, nakon neuspjelog Topličkog ustanka 1917.
Nedićeva Srbija imala je utjecaj na tok i zbivanja u 2. svjetskom ratu na tlu teritorija s kojim je raspolagala. Najveći utjecaj bilo je na razbijanje partizanskih jedinica i Užičke republike u prvom redu, te održavanje tog stanja sve do 1944. kada su se na granicama Srbije pojavile Sovjetske vojne jedinice. Isto tako Nedićev režim je razdvojio četnički pokrete unutar Srbije, tako da su mnogi posatli kolaboracionisti s okupatorima, dok ostatak (Ravnogorski četnici) ostali su na marginama između kolaboracije s Nijemcima, te tihog sjedećeg otpora u išćekivanju savezničkog iskrcavanja te proganjanja partizanskih snaga. Nedićeva Srbija je organizirala sve ekonomske snage u podržavanju vojnog napora Sila osovine, kao i u zadovoljavanju okupatoru kroz brzo uspostavljanje rasnih zakona kroz uništavanje nepodobnih kao Židova i Roma u koncentracijskim logorima kao Bajnica i Sajmište u kojima je nastradalo oko 150,000 ljudi.
Nezavisna Država Hrvatska (NDH) je država koja je nastala 1941 kao nacistička tvorevina stvorena raspadom Kraljevine Jugoslavije od strane nacističkih i fašističkih okupatora. Nestala je sa svjetske pozornice 1945. uništenjem Sila osovine.
Uspostava Nezavisne Države Hrvatske označila je realizaciju one varijante hrvatskog pitanja koja se temeljila na rasformiranju Jugoslavije. No, ona je istodobno značila i vezivanje Hrvatske uz fašističke sile i prenošenje fašističkog modela organizacije vlasti i političke prakse Njemačke i Italije u Hrvatsku, uz nazočnost njemačkih i talijanskih vojnih snaga. One su od ustaške vlade smatrane saveznicima, a u širim slojevima stanovništva bile su doživljene kao okupatorske
Hrvatska enciklopedija sažeto kaže o povijesnoj ulozi NDH: »Država koju je 10. IV. 1941. u ime ustaškog poglavnika Ante Pavelića proglasio Slavko Kvaternik pojavila se kao diskontinuitet u odnosu na dosadanje osnovne crte hrvatskih političkih opredjeljenja, ali ubrzo i kao iznevjerenje težnji hrvatskog naroda za samostalnom državom, jer je njezin postanak i opstanak bio vezan uz volju i sudbinu njemačkih saveznika
Nezavisna Država Hrvatska uspostavljena je nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije od strane sila osovine. Bila je priznata od strane Njemačke i Italije 15. travnja 1941, ali uz klauzulu da će pitanje razgraničenja prema Italiji biti razriješeno naknadno. Vodstvo NDH nadalo se umanjiti teritorijalne ustupke Italiji osloncem na Njemačku, ali Adolf Hitler je odlučio da se u to pitanje ne miješa. Tako je Rimskim ugovorima od 18. svibnja 1941. Italiji prepušten sjeverni dio Dalmacije i većina jadranskih otoka, područje sa oko 420.000 stanovnika, etnički gotovo stopostotno Hrvatsko. Područje NDH bilo je podijeljeno na talijansku i njemačku okupacionu zonu, određenu geopolitičkim i ekonomskim interesima sila osovine. Mađarska je u travanjskom ratu okupirala Međimurje i odbila ga napustiti, polazući na njega povijesno pravo. Proglasila je aneksiju, što NDH nije priznala, ali nije mogla ništa učiniti, pa je tako ostalo sve do kraja rata. Italija je vršila teror i nasilnu asimilaciju na teritoriju koji joj je prepušten Rimskim ugovorima. Iskoristila je pojavu četnika i pružala im punu pomoć, priznavajući ih kao dobrovoljačku antikomunističku miliciju; time su izvrsno koristili staro rimsko načelo "divide et impere" ("podijeli pa vladaj") Več u kolovozu ponovo je okupirala tzv. "Zonu dva", 80 kilometara od mora odnosno granice anektiranog područja. U njoj je preuzela i civilnu upravu, ustaška vojnica morala je to područje napustiti, a domobranske postrojbe bile su pod talijanskim zapovjedništvom. Italija je nešto kasnije okupirala i Zonu tri, do granice interesen zone, ali se 1942. povukla.
Nezavisna Država Hrvatska imala je po popisu stanovništva iz 1931. ukupno 6.020.000 stanovnika. Na području Dalmacije, koje je predano Italiji, živjelo je oko 400.000 Hrvata i nešto Srba. Treba također odbiti Međimurje, koje je cijelo vrijeme postojanja NDH bilo pod mađarskom okupacijom.
U odnosu na površinu Banovine Hrvatske, NDH je izgubila područje na kojem je živjelo oko 400.000 Hrvata, a dobila odručje na kojem je živjelo više od milijun Srba.
Za vrijeme NDH objavljivani su razni podaci o površini i stanovništvu. Navodi se da je prema izvješću Hrvatskog državnog brojidbenog ureda (objavljenog 1941.) površina NDH iznosila je 115.133 km2, a imala je 6.966.729 stanovnika. Tu međutim nedostaje primjedba (što je iz navedene brojke očito) da je u površinu uračunata i cijela Dalmacija, vjerovatno stoga što je u to vrijeme još bila u sastavu NDH.
Prema tom izvješću, od navedenog broja stanovnika bilo je:
• 4.817.000 Hrvata (računati muslimani),
• 1.848.000 Srba,
• 145.000 Nijemaca,
• 70.000 Mađara,
• 37.000 Slovenaca,
• 44.267 Čeha i Slovaka.
Izvan hrvatskih državnih granica živjelo je po tom izvještaju 1.727.548 Hrvata.
Srbi u Hrvatskoj i holokaust u Srbiji
Srpska propaganda je od 1980-ih intenzivno uspoređivala sudbinu Srba sa sudbinom Židova, inzistirajući da su Srbi u NDH također bili izloženi pokolju koji treba uvrstiti pod pojam "holokaust". To je bilo povezano sa velikim preuveličavanjem broja žrtava Koncentracijskog logora Jasenovac i potpunim negiranjem srpskog antisemitizma i istrebljenja Židova koje je i na području Srbije pod njemačkom upravom provedeno, u čemu su i srpske kvinslinške vlasti sudjelovale. Iznosile su se brojke po kojima su svi Židovi i Romi sa teritorija Jugoslavije, koji su u ratu stradali, bili ubijeni isključivo u Jasenovcu. Ove laži raskrinkava Philip J. Cohen, inače Židov, u knjizi Tajni rat Srbije: Propaganda i manipuliranje poviješću.
Činjenica je da je ustaški režim provodio akcije masovnog ubijanja Srba, u logorima i na terenu, koje odgovaraju definiciji genocida. Neki rasistički zakoni, preneseni iz Njemačke, uz Židove i Rome bili su primijenjeni i na Srbe. Na području NDH bilo je oko 220.000 žrtava fašističkog terora među Srbima, od čega oko četvrtina u Koncentracijskm logoru Jasenovac.
Riječ je ipak o posebnon zbivanju, koje se ne može podvesti pod pojam "holokaust"; sukobila su se tada na području NDH dva projekta etničkog čišćenja, ustaški i četnički.
Ukupan broj žrtava
Slavko Goldstein navodi da je u travnju 1941. na području današnje Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine bilo oko 39.500 članova židovskih općina, od kojih je oko 30.000 tijekom rata umrlo, ubijeno ili poginulo. (Tome treba dodati i Srijem, koji je također bio u sastavu NDH. Računa se da je oko 1000 Židova pobijeno u logoru Sajmište u Zemunu, kojim su upravljali Nijemci.) Neki drugi izvori spominju brojku od 36.000; nesigurnost potiče prvenstveno od razlika u broju Židovskih imigranata u godinama pred rat.
Prema demografskim izračunavanjima Vladimira Žerjavića broj žrtava je nešto manji: između 25.800 i 26.700. U Jasenovcu i Staroj Gradiški ubijeno je oko 13.000 Židova sa područja današnje Hrvatske i BiH, 6.000 ubijeno je u jamama i manjim logorima ili poginulo u partizanima, a između 6.800 i 7.700 ubijeno je u inozemstvu (Auschwitz i drugi logori). Poimenični spisak žrtava logora Jasenovac, objavljen u Beogradu 1997, navodi 10.521 Židova; s obzirom na masovnog pokolja i malo preživjelih žrtava, svakako ima nepopisanih.
POPIS STANOVNIŠTVA PRVE I DRUGE JUGOSLAVIJE
• 1941. 15 827 000 stanovnika pred II svjetski rat 31.03.1941.
• 1948. 15.772.098 stanovnika (prvi nakon 2. svjetskog rata,
dodati Istra i Rijeka, otoci i Zadar, cca oko 300 000 stanovnika)
• 1953. 16.936.573 stanovnika (ponovljeni popis)
• 1961. 18.549.291 stanovnika
• 1971. 20.522.972 stanovnika (Muslimani priznati kao narod)
• 1981. 22.424.711 stanovnika
• 1991. 23.542.815 stanovnika (zadnji popis)
1948., 3 godine nakon nastanka, napravljen je prvi, tzv. "skraćeni" popis stanovništva u novonastaloj Jugoslaviji prema kojem je ustanovljeno 15.772.098 stanovnika. Po prvi put je popisivana "nacionalnost" stanovnika, s mogućnošću da se svatko sam izjasni (ili ne izjasni).
Etnički je sastav 1948. bio sljedeći: Srbi 41,5 %, Hrvati 24 %, Slovenci 9 %, Makedonci 5,1 %, Albanci 4,8 % i drugi. Muslimani su tada vođeni kao "Jugoslaveni-neopredijeljeni"; njih je bilo 5,1%, dok se dio stanovništva islamske vjeroispovijesti iz BiH, Srbije Crne Gore izjasnio kao Hrvati ili Srbi.
BROJ STRADALIH SRBA U NDH
Broj stradalih Srba na području Nezavisne Države Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata može se procijeniti usporedbom rezultata popisa stanovništva prije i poslije rata, 1931. i 1948. godine. NDH je postojala na području Hrvatske bez Baranje, cijele Bosne i Hercegovine te Srijema. Na tom je području 1931. godine popisano 1.790.000 Srba, a 1948. Srbima se izjasnilo 1.829.000. Za usporedbu sa stanjem prije rata, od tog broja treba odbiti Muslimane koji su se izjasnili kao Jugoslaveni, a dodati one koji su iselili u Vojvodinu ili inozemstvo; to daje 1.907.000 "pravih" Srba.
Da bi se dobio stvarni ratni gubitak (broj poginulih ili ubijenih), treba procijeniti koliko je Srba bilo uoči rata 1941. godine, koliko bi bio 1948. da nije bilo rata, te koliki je čisti demografski gubitak zbog smanjenog nataliteta i povećanog mortaliteta za vrijeme rata. Ta su demografska istraživanja krajem 1980-ih nezavisno jedan od drugog izvršili Vladimir Žerjavić i Bogoljub Kočović. Prvi procjenjuje broj žrtava na 335.000, a drugi na 370.000.
Oduzevši broj poginulih boraca NOR-a i kvislinga i kolaboracionista (u što spadaju i žrtve komunističkog terora do 1948.), te poginulih van zemlje, Žerjavić dobiva 217.000 žrtava fašističkog terora, a od toga u Koncentracijskom logoru Jasenovac 45 do 52.000.
Ovi se rezultati dobro slažu sa rezultatima popisa žrtava 1964. (cijela Jugoslavija) i 1997. (Jasenovac), te brojeva žrtava koje daju izvještaji za razne regije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Srbi su imali najveće ratne gubitke u BiH u apsolutnom iznosu, a druge najveće (poslije Židova) u relativnom iznosu (13,8% od izračunatog broja stanovnika 1941). Ratni gubici Muslimana su 78.000 (8,9%), Hrvata 66.000 (10,5%), Židova 10.000 (oko 80%) te ostalih 4.000.
BROJ STRADALIH HRVATA U NDH I POSLIJE II SV.RATA
Broj stanovnika Hrvatske 1931. godine je 3.430.000. Godine 1948. broj stanovnika je 3.757.000, od čega je 261.000 na pripojenim područjima koja su 1931. bila pod Italijom. Stopa priraštaja je u Hrvatskoj uvijek bila niža nego u Bosni i Hercegovini. Žerjavić uzima za 1941. godinu 3.780.000 stanovnika, te za 1948. očekivano stanovništvo 4.044.000.
Razlika prema broju ustanovljenom popisom je 548.000, od čega treba oduzeti saldo migracija od 46.000 (emigracija u inozemstvo i u Vojvodinu, imigracija iz Bosne i Hercegovine), pa demografski gubitak iznosi 502.000.
Od ukupnog demografskog gubitka od 502.000, čisti demografski gubitak je 50.000. Stvarni demografski gubitak stanovništva je dakle 452.000.
Vrlo je velika bila emigracija u inozemstvo: ukupno 157.000, od toga je 90.000 Nijemaca (izbjegli i deportirani) i 30.000 Hrvata (izbjegli).
Ratni gubici Hrvatske su dakle 295.000, od čega je 24.000 umrlo u inozemstvu, a 271.000 u zemlji
Prema Imeničnom popisu žrtava na osnovi podataka Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iz 1946. zbroj ukupnog broja žrtava fašističkog terora na teritoriju Hrvatske iznosio je 138.984.(bez žrtava na teritoriju BiH)
Gledajući ukupni broj stradalih Srba i Hrvata u toku i odmah nakon II svjetskog rata vidi se da su brojke srpskih žrtava koje je plasirala srpska propaganda za deset do četrnaest puta veće od onih koje se navode a broj hrvatskih žrtava je višestruko umanjivan. U današnje vrijeme interneta svaki razuman „nacionalizmom nezaslijepljen“ čovijek može doći do sličnih rezultata.
Ovo pišem zbog sramnog trgovanja žrtvama II. svjetskog rata u današnjoj srpskoj politici na čitavom prostoru Balkana, neposredno poticanoj i vođenoj iz Beograda. Pri raspadu Kraljevine Jugoslavije 1941 od poražene Jugoslavenske vojske značajan dio naoružanja dospio je u ruke raznih srpskih oružanih formacija, tako da srbi nisu bili goloruk nezaštićeni narod naprotiv, većina ostalih naroda jeste a te srpske oružane formacije počinile su u toku prve polovine 1941 najstrašnije zločine na područiju BiH (predratna banovina Hrvatska) pobivši više tisuća nevinih, nenaoružanih Hrvata i muslimana. To je izazvalo kontra reakciju i jačanje ustaškog pokreta u to doba a daljnju priču većina zna.
Slična se povijest ponovila i u ratu 1991-1995 (1999 na Kosovu-u stvari cijela SRJ Jugoslavija)
I tada (1991 godine) su do zuba naoružani srbi oružijem bivše JNA krenuli u osvajanje teritorija (famozna linija VIROVITICA-KARLOVAC-KARLOBAG) na pretežno slabo naoružanu Hrvatsku čineći usput strašne zločine nad civilnim stanovništvom, razarajući pritom neselektivno hrvatske gradove (Vukovar, Osijek, Dubrovnik, Zadar, Gospić…). Isto i još gore napravili su u BiH sa daleko većim brojem civilnih žrtava a što je osuđivao cijeli svijet. U BiH su na početku rata do zuba bili naoružani samo srbi ( imali su masu naoružanja i opreme bivše JNA uključujući i jako RV I PVO, dok su muslimani i hrvati bili pretežno nenaoružani a što je i dovelo ove do velikog stradanja.
Politika osvajanja i ratovanja na prostoru ex Jugoslavije izravno je na svaki način poticana, pomagana financijski, materijalno, obavještajno, politički, i vojno (uključujući slanje vojno-policijskih snaga) iz Srbije. Neizručivanjem najvećih optuženika za ratne zločine u ratovima 1991-1995 sudu u Hagu i njihovo prikazivanje kao srpskih heroja samo potvrđuju činjenice o tom pitanju. Uvijek treba uzimati u razmatranje povjesne činjenice. Uvijek su srbi kroz povijest imal težnju osvajanja teritorija prema zapadu, na račun hrvata. Još je Čerčil izjavio kao premijer Ujedinjenog Kraljevstva (GB) da nema većih imperijalista od srba u cijeloj Europi. Nažalost svih nas ta njegova ocijena pokazala se točnom i danas kada srpska država drugim metodama pokušava ostvariti utjecaj na susjedne zemlje na Balkanu, najčešće na njihovu štetu. Te 1995 dogodile su se dvije vojno policijske operacije "Bljesak" u svibnju i "Oluja" u kolovozu. nakon njih karta teritorije Velike Srbije je značajno bila revidirana.
Karta teritorija koji je Srbija planirala vojno zauzeti operacijama od 1991 1995.
Tada se desila 1999 godina i operacija "Milosrdni anđeo"
karta državne teritorije Srbije i entitetske granice Republike srpske u BiH
Kao dodatak drugom dijelu ovog posta dodati ću životopis ključnom čovijeku koji je bio kreator stvaranja kvislinških država (u današnjoj Hrvatskoj i Srbiji) pod njemačkom dominacijom.
Edmund Veesenmayer ( 1904 - 1977 ) ŽIVOTOPIS
Od početka svoje karijere Edmund Veesenmayer je bio usko povezan s ministarstvom vanjskih poslova i samim ministrom Ribbentropom pod čijim zapovjedništvom će se probiti do vrha slave u Berlinu. Prvi izlazak na svjetsku pozornicu on ima kratko nakon Čehoslovačke krize 1938. kada Veesenmayer dobiva zadatak organizirati otcjepljenje Slovačke od ostatka države. Uz određene poteškoće koje nastaju pošto Jozef Tiso njemački (i Veesnamayerov) kandidat za šefa nove države odbija do posljednjeg trenutka proglasiti nezavisnost ova operacija završava uspješno darujući njenom izvršitelju nove poslove.
Sljedeći zadatak po svojoj veličini je bio praktički nevažan i sastojao se od organiziranja političke klime u Danzigu tijekom priprema za Njemačku invaziju Poljske (1939). Nakon nje Veesenmayer dobiva kratkotrajnu pauzu poslije koje slijedi radno mjesto u Amsterdamu 1940 godine (doba invazije Beneluksa i Francuske). Po završetku toga zadatka on se nalazi u Zagrebu 1941 godine kako bi organizirao stvaranje novoproglašene NDH koja nastaje neočekivanim i radi toga improviziranim slijedom događaja (invazija) nakon puča u Beogradu.
Kratko prije njemačkog napada na Jugoslaviju Veesenmayer je poslan u Zagreb da uredi proglašenje Hrvatske nezavisnosti. Nakon što je Maček odbio ponudu Weesenmayer je izabrao Ustaški pokret i Antu Pavelića. Tijekom 1941 i 1942 godine on je nekoliko puta dolazio u NDH i Srbiju radi dogovora o borbi protiv partizana. Također tijekom tog razdoblja on zahtjeva od Srbije deportaciju Židova.
Stvaranjem NDH i uništenjem kraljevine Jugoslavije Hitlerova Njemačka je dostigla vrhunac svoje moći nakon čega ministarstvo vanjskih poslova unutar kojeg radi Edmund Veesenmayer ostaje bez režima ili država koje treba srušiti. Posljednji njegov zadatak s osobnom ovlašću Adolfa Hitlera postaje rušenje mađarskog regenta Hortija s vlasti i postavljem na njegovo mjesto Ferenca Szalasija. Kako bi se uspio ostvariti ovaj cilj koristeći pritisak na mađarsku vladu on je najprije morao ukinuti zabranu djelovanja Szalasijeve stranke, a potom uz pomoć novca i medija povećati joj popularnost. Ta opsežna operacija je djelovala sve od ožujka do listopada 1944 godine kada je napokon regent Horti prisiljen na abdikaciju.
11. travnja 1949. osuđen je za zločine protiv čovječnosti, robski rad i pripadništvo zločinačkoj organizaciji na 20 godina zatvora, ali mu je kazna smanjena i ukinuta pa je na kraju pušten već u prosincu 1951.
|
- 15:50 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 20.02.2011.
UNUTARNJI ŽIVOT ČOVJEKA
Prepoznavanje je intelektualni proces uklapanja sjetilnih dojmova iz vanjskog svijeta u osobne uzorke sjećanja. Razumijevanje znači da su ovi prepoznati sjetilni dojmovi i s njima povezani uzorci sjećanja postali ujedinjeni ili organizirani u dinamičku mrežu principa.
Značenja nastaju iz spoja prepoznavanja i razumijevanja. Značenja ne postoje u posve sjetilnom ili materijalnom svijetu. Čovjek može spoznati značenja i vrijednosti jedino u okviru unutarnjih ili nadmaterijalnih domena ljudskog iskustva.
Svaki napredak istinske civilizacije vuče porijeklo iz ovog unutarnjeg svijeta. Jedino ovaj unutarnji život može biti istinski stvaralački. Civilizacija teško može napredovati ako većina mladih bilo koje generacije posveti interese i energiju materijalističkim disciplinama sjetilnog ili vanjskog svijeta.
Unutarnji i vanjski svijet imaju različit sustav vrijednosti. Svaka civilizacija je u opasnosti kad tri četvrtine mladeži izaberu materijalističke okupacije ili se posvete izučavanju sjetilnih aktivnosti vanjskog svijeta. Civilizacija je u opasnosti kad mladi zanemare interes za etiku, sociologiju, eugeniku, filozofiju, likovne umjetnosti, religiju i kozmologiju.
Jedino u višim razinama nadsvjesnog uma koji se nadovezuje povrh ljudsko-iskustvene domene duha, možete naći više pojmove koji su vezani s bitnim djelotvornim uzorcima i koji mogu voditi k izgradnji bolje i trajnije civilizacije. Dok stvaralaštvo predstavlja unutarnje obdarenje ličnosti, ličnost djeluje stvaralački jedino u individualnom unutarnjem životu.
Pahulje su uvijek šestokutne, dok je svaka jedinstvena. Djeca se mogu razvrstati po tipovima, ali nije moguće naći dva identična djeteta, ni među blizancima. Ličnosti podliježu tipovima, dok su uvijek jedinstvene.
Sreća i radost nastaju u unutarnjem životu. Istinska radost ne može biti osamljeno iskustvo. Samoća uništava sreću. Čak i obitelji i nacije uvećavaju užitke života kad ih dijelile s drugima.
Mi ne posjedujemo potpunu moć kontrole vanjskog svijeta, svoga okružja. Stvaralaštvo unutarnjeg svijeta u najvećoj mjeri podliježe čovjekovoj upravi, kako je ličnost u ovom području uglavnom oslobođena od okova uzročne povezanosti. Ličnost je povezana s ograničenim suverenitetom volje.
Kako je ovaj čovjekov unutarnji život istinski stvaralački, na svakom čovjeku leži odgovornost da izabere hoće li ovo stvaralaštvo biti spontano i posve nasumično ili će biti kontrolirano, usmjereno i konstruktivno. Kako će stvaralačka mašta biti u stanju proizvesti dostojnu djecu ako mora djelovati na podijumu koji je okupiran predrasudama, mržnjom, ozlojađenošću, osvetom i bigostvom?
Dok ideje mogu vući porijeklo iz podražaja vanjskog svijeta, ideali se rađaju jedino u stvaralačkim domenama unutarnjeg svijeta. U današnje doba svjetskim nacijama upravljaju osobe koje imaju obilje ideja, ali kojima nedostaju ideali. Ovdje počiva objašnjenje siromaštva, razvoda, ratova i rasnih netrpeljivosti.
Evo u čemu je problem: Ako je čovjek koji ima slobodnu volju iznutra obdaren stvaralačkim moćima, bitno je prepoznati da stvaralaštvo slobodne volje podrazumijeva njezinu potencijalnu destruktivnost. I kad se stvaralaštvo pretvori u destruktivnost, suočeni smo s pustošenjima zla i grijeham, tlačenjem, ratom i uništenjem. Zlo je djelomičnost stvaralaštva koja naginje u smijeru fragmentacije i s vremenom uništenja. Svaki sukob je zao zato što zaustavlja stvaralačko djelovanje unutarnjeg života, djeluje kao vrsta građanskog rata u sastavu ličnosti.
Unutarnje stvaralaštvo doprinosi plemenitosti karaktera integracijom ličnosti i sjedinjenjem bitka. Zauvijek je istina: Ne može promijeniti prošlost; jedino može promijeniti budućnost sadašnjim stvaralaštvom unutarnjeg bitka.
|
- 16:58 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
utorak, 28.12.2010.
NAPREDAK HRVATSKE NACIJE U OKVIRU DANAŠNJE GLOBALIZIRANE CIVILIZACIJE
Značenja i vrijednosti društva nastaju iz spoja prepoznavanja i razumijevanja. Značenja ne postoje u posve sjetilnom ili materijalnom svijetu. Čovjek može spoznati značenja i vrijednosti jedino u okviru unutarnjih ili nadmaterijalnih domena ljudskog iskustva.
Svaki napredak istinske civilizacije vuče porijeklo iz ovog unutarnjeg svijeta. Jedino ovaj unutarnji život može biti istinski stvaralački. Naša civilizacija teško može napredovati ako većina mladih bilo koje generacije posveti interese i energiju materijalističkim disciplinama sjetilnog ili vanjskog svijeta.
Unutarnji i vanjski svijet imaju različit sustav vrijednosti. Svaka civilizacija je u opasnosti kad tri četvrtine mladeži izaberu materijalističke okupacije ili se posvete izučavanju sjetilnih aktivnosti vanjskog svijeta. Civilizacija je u opasnosti kad mladi zanemare interes za etiku, sociologiju, eugeniku, filozofiju, likovne umjetnosti, religiju i kozmologiju.
Jedino u višim razinama nadsvjesnog uma koji se nadovezuje povrh ljudsko-iskustvene domene duha, možete naći više pojmove koji su vezani s bitnim djelotvornim uzorcima i koji mogu voditi k izgradnji bolje i trajnije civilizacije. Dok stvaralaštvo predstavlja unutarnje obdarenje ličnosti, ličnost djeluje stvaralački jedino u individualnom unutarnjem životu.
Pahulje su uvijek šestokutne, dok je svaka jedinstvena. Djeca se mogu razvrstati po tipovima, ali nije moguće naći dva identična djeteta, ni među blizancima. Ličnosti podliježu tipovima, dok su uvijek jedinstvene.
Sreća i radost nastaju u unutarnjem životu. Istinska radost ne može biti osamljeno iskustvo. Samoća uništava sreću. Čak i obitelji i nacije uvećavaju užitke života kad ih dijelile s drugima.
Mi ne posjedujemo potpunu moć kontrole vanjskog svijeta, svoga okružja. Stvaralaštvo unutarnjeg svijeta u najvećoj mjeri podliježe čovjekovoj upravi, kako je ličnost u ovom području uglavnom oslobođena od okova uzročne povezanosti. Ličnost je povezana s ograničenim suverenitetom volje.
Kako je ovaj čovjekov unutarnji život istinski stvaralački, na svakom čovjeku leži odgovornost da izabere hoće li ovo stvaralaštvo biti spontano i posve nasumično ili će biti kontrolirano, usmjereno i konstruktivno. Kako će stvaralačka mašta biti u stanju proizvesti dostojnu djecu ako mora djelovati na podijumu koji je okupiran predrasudama, mržnjom, ozlojađenošću, osvetom i bigostvom?
Dok ideje mogu vući porijeklo iz podražaja vanjskog svijeta, ideali se rađaju jedino u stvaralačkim domenama unutarnjeg svijeta. U današnje doba svjetskim nacijama upravljaju osobe koje imaju obilje ideja, ali kojima nedostaju ideali. Ovdje počiva objašnjenje siromaštva, razvoda, ratova i rasnih netrpeljivosti.
Evo u čemu je problem: Ako je čovjek koji ima slobodnu volju iznutra obdaren stvaralačkim moćima, bitno je prepoznati da stvaralaštvo slobodne volje podrazumijeva njezinu potencijalnu destruktivnost. I kad se stvaralaštvo pretvori u destruktivnost, suočeni smo s pustošenjima zla i grijeha, tlačenjem, ratom i uništenjem. Zlo je djelomičnost stvaralaštva koja naginje u smijeru fragmentacije i s vremenom uništenja. Svaki sukob je zao zato što zaustavlja stvaralačko djelovanje unutarnjeg života, djeluje kao vrsta građanskog rata u sastavu ličnosti.
Unutarnje stvaralaštvo doprinosi plemenitosti karaktera integracijom ličnosti i sjedinjenjem bitka. Zauvijek je istina: Ne može se promijeniti prošlost; jedino se može promijeniti budućnost sadašnjim stvaralaštvom unutarnjeg bitka.
To bi bio za hrvatski narod i ljude u Hrvatskoj osnovni poticaj i pravac napretka ka društvu blagostanja
|
- 19:18 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
