Opstanak planeta Zemlje s prikazom skrivenih ili nepoznatih informacija vezanih za razvoj Zemlje.
KLJUČNA SPOZNAJA
Najvažnija spoznaja koja se mora usaditi u ljudska bića je da život ne prestaje nakon smrti fizičkog tijela, tako da ne možemo pobjeći od posljedica onoga što smo učinili. To je najvažnije.
DUH JE ARHITEKT, UM JE GRADITELJ, TIJELO JE MATERIJALNA ZGRADA
OPOMENA
Isus reče: “Moj Otac neće popustljivo oprostiti djela i običaje svoje djece koji vode samouništenju i koji djeluju kao zapreke svakom obliku moralnog rasta i duhovnog napretka. Bog se zgražava pred svim takvim djelima"
TEMATSKI LINKOVI
"Daleko je bolje imati malu ali živuću i rastuću vjeru nego veliki intelekt sa mrtvim skladištem svjetovne mudrosti i duhovne nevjere.”
Isus
Komunikacija u svijetu ne odvija se u vidljivom prostoru Newtona, nego u subatomskom svijetu Heisenberga. Stanice i DNK komuniciraju preko frekvencija. Mozak prepoznaje i bilježi vlastitu snimku svijeta u pulsirajućim valovima. Svemir podupire temeljna supstancija koja sve registrira, teomogućava da sve komunicira sa svim ostalim. Ljude nije moguće odvojiti od njihove okoline. Živa svijest nije izolirani entitet. Čovjekova svijest povećava stupanj reda u preostalom svijetu i ima nevjerojatne moći - možemo liječiti sebe i svijet, i u određenom smislu učiniti ga takvim kakvim želimo da bude
Istina je čovjek je tvorac i krivac katastrofalnog ekološkog stanja na našoj planeti, a moramo znati da duh prethodi energiji a energija materiji. Tek nakon što bude dovoljno otriježnjen bolnim razočaranjima koja slijede nepromišljene i varljive rezultate sebičnosti i tek nakon što otkrije jalovost formalizirane religije, čovjek može biti voljan svesrdno se okrenuti nauku Isusa iz Nazareta, čime i počine ozdravljene planeta, prvo u duhu, onda u upotrebi beskonačne čiste energije i nakon toga u Rajskim beskonačnim varijacijama života na Zemlji i suživota ljudi na takvom planetu. To će biti planet Rajske kreativnosti, najljepši fizički planet u Svemiru.
Nitko osim ljudi koji žive sada na Zemlji ne može to postići, visoke civilizacije mogu pomoći ako zatražimo ali prepreka je u ljudskom duhu koji pod utjecajem religije stagnira i nazaduje. Kršćanstvo se usudilo uniziti svoje ideale pred iskušenjem ljudske pohlepe, ratoborstva i žudnje za vlašću, ali Isusov je nauk i dalje neokaljan i transcendentan duhovni poziv onome što je najbolje u čovjeku, koji ga zove da se uzdigne iznad svih ovih ostavština životinjske evolucije i da uz Božju pomoć postigne moralne visine istinske ljudske sudbine i uzdigne ovaj naš planet za njeguvu pravu svrhu.
Kršćanstvu prijeti postupna smrt od formalizacije, birokracije, intelektualizma i drugih neduhovnih tendencija. Suvremena kršćanska crkva više nije bratstvo dinamičnih duhovnih vjernika koje je Isus pozvao na neumoran rad na postignuću duhovnog preobražaja svih novih generacija sa krajnjim ciljem preobrazbe Zemlje kao nahitniji korak u spašavanju ovog našeg planeta od urušavanja.
Takozvano kršćanstvo je postalo društveni i kulturni pokret, kao i religiozno vjerovanje i ritual. Rijeka suvremenog kršćanstva u sebi nosi mnoge prastare ustajale vode poganstva kao i brojne barbarske močvare, mnoga se zastarjela kulturna razvođa ulijevaju ne samo u ovu suvremnu kulturnu rijeku, već i u Galilejske visoravni koje navodno predstavljaju njezin isključivi izvor.
Dok je kršćanstvo uistinu učinilo veliku uslugu svijetu, danas prije svega trebamo Isusa. Svijet ponovo treba ugledati Isusov zemaljski život u iskustvu smrtnika rođenih u duhu koji će ga uspješno obznaniti svim ljudima. Uzalud je govoriti o preporodu primitivnog kršćanstva, moramo poći naprijed gdje god danas bili. Suvremena kultura mora biti duhovno krštena novim otkrivenjem Isusovog života i osvijetljena novim razumijevanjem njegovog evanđelja vječnog spasenja. I nakon što ovako uzdigne Isusa, on će k sebi privući sve ljude.
Uvijek imati na umu, Bog treba čovjeka i čovjek treba Boga. Oba su potrebna radi punog i konačnog postignuća vječnog iskustva ličnosti u božanskoj sudbini kozmičkog puta uzdizanja preko mnogih viših i visokih civilizacija nastanjenih u cijelom velikom svemiru. To je ujedno jedini pravi put u uzdizanju i ubrzavanj cijelog planeta u izbjegavanju katastrofe.
"Božje kraljevstvo je u čovjeku," najvjerojatnije predstavlja najveće Isusove riječi, pored izjave da je njegov Otac živući duh ljubavi.
Ni jedan društveni sustav ili politički režim koji ne priznaje stvarnost Boga ne može voditi k unaprijeđenju ljudske civilizacije na bilo koji konstruktivan i trajan način. Ali kršćanstvo, u svom današnjem segmentiranom i sekulariziranom obliku, predstavlja najveću pojedinačnu zapreku daljem društvenom napretku, ovo je naročito istina kad se radi o Istoku.
Kršćanstvo je zapalo u vrlo težak položaj jer je u umovima ljudi cijelog svijeta postalo identificirano kao dio društvenog sustava, industrijskog života i moralnih standarda Zapadne civilizacije, i ponovno naglašavam kao prije više mjeseci da je kršćanstvo pružilo podršku društvu koje pati od negativnih posljedica znanosti bez idealizma, politike bez principa, bogatstva bez rada, užitka bez samokontrole, znanja bez karaktera, moći bez savjesti i industrije bez moralnosti. I zbog toga ovaj naš planet proždire sebe, narodi na našem planetu proždiru ga iscrpljujući njegove resurse. Današnja sredstva i metode korištenja energije su usko povezane sa uništenjem okoliša, bez tehnologija za sigurno čuvanje i pročišćavanje otpada, i to je velika prijetnja planetu, zbog profita, vlasti nad drugim ljudima, nebrige za potomstvo i buduća pokoljenja ljudi, zbog negiranja druge stvarnosti, negiranje živućeg Boga.
Link na Svjetski fond zaštite okoliša (World Wildlife Fund) koji donosi vrlo uznemirujuće informacije o neposrednoj budućnosti našeg planeta, a detaljne informacije su na ovom linku http://www.worldwildlife.org/home-full.html
Ovo što je objavljeno u Svjetskom fondu znači brzi put u propast svih nas nezavisno od zemljopisne lokacije pojedine države a zbog prevelike potrošnje, prevelikog broja stanovnika i urušavanja eko sustava planeta koji je nedijeljiv. Nakon urušavanja eko sustava život će biti teško moguć i tu nikakvi euri, dolari, klasična ekonomija ne mogu pomoći a filozofija potrošačkog društva sa gospodinom profitom kao glavnim motorom - pokretačem kapitalizma će nas i doslovno ubiti tako što će prvo urušiti eko sustav a nakon toga slijedi masovno izumiranje ljudske vrste zbog zagađenih voda, tla, i zraka vjerovatno potpomognuti ratovima.
Ako ne nastane korijenita promjena u umovima ljudi biti će kasno a posebno za našu djecu i unuke kojima ostavljamo ovu prekrasnu planetu u jadnom stanju. Okrenimo se izvornim vrijednostima života koje je tako veličanstveno ljudima dao Isus i počnimo ih usvajati i sprovoditi.
Uvjek ponavljam da ljudski um uvijek posreduje između duha i materije, realitet je stoga osvjetljen s tri vrste svjetla: materijalnim svjetlom, intelektualnim uvidom i luminiscencijom duha. Ali zbog gustoće naše Zemlje ljudi žive u potpunoj tami, ne vide stvarnost onakva kakva je, tj. materijalno prevladava, a rezultat toga je u nerazumjevanju realiteta što pogubno dijeluje na sve ljude čime se stvara domino efekt na samu egzistenciju i opstanak ljudi i planeta. Ljudi ne vide kuda vodi ovaj pretežno materijalistički put, ne vide opsanost u bliskoj budućnosti za sebe, svoju djecu i širu društvenu zajednicu pa i cijeli planet. U pitanju je goli opstanak. Većina ljudi zaboravlja da i poslije fizičke smrti svakog od nas ne prestaje odgovornost za učinjeno ili neučinjeno. I zaista sada Zemlja podrhtava na krnjem rubu jedne od najčudnovatijih i najčarobnijih epoha društvenog preusklađenja, moralnog preporoda i duhovnog prosvjetljenja od kada ima života i inteligentnih bića koja žive na njoj.
Na novčanici od jednog USD dolara i na velikom pečatu SAD-a imamo naslikanu Veliku piramidu i pticu fenik koja je kasnije na novčanici dizainirana kao orao.
Natpisi i simbolika su svima pred nosom ali vrlo mali broj ljudi uopće shvaća njihovo značenja a još manji broj razumije.
Na velikom pečatu Sjedinjenih Država ima trinaest redova, a na dnu je uklesan broj 1776. U vrijeme kad su španjolski osvajači došli u Srednju Ameriku urođenici su za mjerenje vremena koristili sustav od trinaest katuna koji su zvali U Kahlay Katunob koji ukupno ima oko 256 godina. Jedan katun ima 7200 dana ili manje od 20 godina. Osnivanje Sjedinjenih Država po Majanskom kalendaru dogodilo se na prijelazu u novi katun i moguće je da je to bilo namjerno.
Piramida na Velikom pečatu Sjedinjenih Država možda otkriva vremenski kodirano proročanstvo da će proći 13 majanskih katuna od 19,7 godina, počevši s ciklusom od 1756. do 1776. prije očekivanog početka Zlatnog doba 2012.
Zbrojite li 256 godina i 1776 dobivate 2032, ali ako računate da se prvi red piramide na Pečatu odnosi na 1754.-1776. onda gornji red piramide završava 2012. Oko bi se tada nalazilo u završnom dvadesetogodišnjem katunu između 2012. i 2032. kada se otvara epifiza. Simbol feniksa, kao što danas znamo, izravno je povezan sa sposobnošću putovanja kroz vrijeme- prostor i također se odnosi na preobrazbu Zemlje.
Ovakvo tumačenje proročanstva Velike piramide neki ljudi smatrati pukom numerološkom igrom lišenom bilo kakve znanstvene vjerodostojnosti. Međutim, nitko ne može poreći da je ista ta simbolička poruka o vraćanju vršnog kamena zauvijek utisnuta na poleđini Velikog pečata Sjedinjenih Država. Čudnovati simbol oka unutar blještavo-bijelog trokuta, iznad piramide s trinaest katova, pojavljuje se na svakoj novčanici američkog dolara u opticaju od 1930-ih. Veliki pečat predložen je isti dan kad je 4. srpnja 1776. godine potpisana Deklaracija o nezavisnosti. Slikaru portreta Eugeneu Pierreu du Simitiereu s Kariba Thomas Jefferson povjerio je kreiranje izvornog idejnog rješenja pečata koji su potom prihvatili Jefferson, Benjamin Franklin i John Adams.
Čaki u najranijim verzijama povrh piramide se nalazi „Oko providnosti", oko obasjano blistavim svjetlom. Piramidu je izvorno okruživala rečenica „Deo Favente Perennis". Deo znači 'Bog', kao i „otvoreno nebo" i nešto što je „prožeto svjetlošću dana". Riječ favente znači 'preferirati', „sprijateljiti se" i poduprijeti', a.perennis znači 'neprekidno', 'trajno', 'stalno', 'permanentno' i 'vječno'. Dakle, slobodni prijevod s latinskog glasio bi „Bog nas vječno podupire". U latinskom, riječ perennial znači 'godišnje', nešto što se ponavlja svake godine. To bi, dakle, mogla biti još jedna aluzija na Veliku godinu precesije: „Bog podupire Veliku godinu".
Na nekima od najranijih američkih novčanica nalazila se nedovršena piramida kao glavni simbol na prednjoj strani premda, u ovom slučaju, nije bilo Oka providnosti na vrhu. Kao što sada znamo, piramida je također betil, u mnogim kulturama simbol pinealne žlijezde. Možda su osnivači Amerike smatrali da bi uključivanje ovog očigledno masonskog simbola - aktivirane pinealne žlijezde ili trećeg oka, unutar trokuta - ranim američkim kolonistima bilo previše sporno. U ovom slučaju iznad piramide je stajala samo rij eč perennis, bez one druge dvije riječi.
Godine 1782. u kasnijim verzijama Velikog pečata natpis je promijenjen u ovaj današnji s riječima „Annuit Coeptis" na vrhu i „Novus Ordo Seclorum" na dnu. Ti izrazi čine poruku još jasnijom. Riječ annuit znači 'odobravati', „biti sklon" ili „nasmiješiti se (nekom)", uz implicirano kimanje glavom u znak odobravanja, a riječ coeptis znači 'poduhvat', 'obveza', kao i 'početak', 'započeti', 'pokrenuti'. Uzmemo li u obzir i Oko providnosti kao simbol Boga rečenicu možemo prevesti kao „ Bog odobrava ono što smo započeli". Međutim, u tom izrazu postoji i jedna dublja simbolika. Riječ annuit povezana je s drugim latinskim riječima koje znače 'godišnje' odakle i potječe engleski izraz annual. Latinska riječ annuit može se prevesti i kao „godišnje plaćanje" (isplata, otplata, namirenje). Dakle, Annuit Coeptis može također značiti „Počinje [Velika] godina".
Namirenje koje bismo trebali očekivati od Velike godine napisano je, čini se, u simbolu samom, odnosno bila bi to transformacija Zemlje, gdje precesijski ciklus počinje iznova.
Poruka postaje mnogo jasnija kad zavirimo dublje u misteriozne korijene izraza „Novus Ordo Seclorum" koji je u Veliki pečat Sjedinjenih "Jržava 1782. ubacio Charles Thomson. U službenim zapisima otvoreno -toji da je Thomsona nadahnulo pet stihova Virgilijeve Četvrte ekloge pastirske pjesme) koja je posebna priča a izvorno potiječe od rimske proročice Sibile 500 g.pr.Krista.
Izvorna latinska rečenica glasi Magnus ab integro seclorum nasciturordo, što u prihvaćenim prijevodima znači „i nanovo počinje veličanstveni niz cikličkih stoljeća". Ovo zvuči poput opisa Velikog ciklusa precesije - „veličanstvenog niza cikličkih stoljeća" koji sada „nanovo počinje", stvarajući Zlatno doba.
U gornjem videu pokazano je kako izgleda kretanje planeta, sunca i galaksije, to je spiralno kretanje nalik na životnu spiralu DNK, žive stanice. Svemir je jedan džinovski organizam, a Zemlja sa svojim Sunčevim sustavom jedan mali dijelić tog organizma
U ovom trenutku najvažnije pitanje za ljude na Zemlji je što oni, kao pojedinci, mogu učiniti i kako oni, kao pojedinci, mogu izmijeniti stvari, tako da naš planet ispuni svoju sudbinu, jer ljudi moraju spoznati da svaki od njih unutar sebe sadrži cijeli Svemir. Svaki pojedini čovjek sadrži cijelo stvaranje. Stoga, kad to shvate, onda će shvatiti da ako nastupaju protiv svog vlastitog integriteta, na taj način mogu ugroziti integritet Svemira. Moraju se sami sa sobom posavjetovati oko motiva u svim akcijama; moraju naučiti voljeti sebe, a jedini način na koji mogu sebe voljeti je da nikad ne učine nešto zbog čega se sebi ne bi svidjeli. Ono što je važno je da svaka pojedina osoba na ovom planetu mora shvatiti da je postojanje sveprisutno. Oni moraju shvatiti da oni drže ključ za evolutivni proces u Svemiru. Vrijeme je buđenja. Vrijeme da unutar samih sebe shvatimo da mi držimo ključ kojim će se Zemlja dovesti do svog ispunjenja i da ne postoji uplitanje u slobodnu volju; uništenje planeta Zemlje nije neophodno. To se mora u potpunosti shvatiti, jer slobodna volja čovječanstva može Zemlji donijeti ispunjenje. Istina je da se Zemlja nalazi na pragu preobrazbe. Ona se nalazi na pragu oslobađanja duša i bića iz zarobljeništva, da se oni mogu nastaviti uzdizati i pročišćavati Zemlju tako da Svemir može nastaviti svojim putom. Upravo je sada slavno živjeti na našem planetu u fizičkom obliku. Uvijek treba znati da će ova energija pojedinaca ostati pojedinačna, ali ono što će se shvatiti je snaga misli, energija ljubavi, snaga koju ljudska bića drže unutar sebe, kojom će naš svijet učiniti slikom Svemira. Naš svijet je slavno mjesto na kojem svi dijelovi Svemira postoje, ispunjavaju se i, u velikoj radosti, bivaju ujedinjeni sa stvaranjem.
Svi ljudi moraju u potpunosti biti svjesni da, svaki pojedini od nas, unutar sebe drži ključ, kojim će dovesti do promjene. To je naša odgovornost, naša slobodna volja, naš izbor.
Važno je da ljudi na planetu Zemlji shvate da nisu sami i da unutar sebe nose šifru pomoću koje planet Zemlja može evoluirati i postići svoju pravu svrhu. Oni koji pokušavaju vladati visoko su iznad društva i vode ljude u smjeru koji im pomaže da izbjegnu vlastitu odgovornost. Ali, imajte na umu da je ubrzanje sada apsolutno važno. Došli smo do početka ubrzanja evolutivnog napredovanja planeta Zemlje. Postoji velika nužda za ubrzanjem, jer su oceani planeta Zemlja, stabla i šume, nebo i atmosfera, sama suština disanja, životna snaga, došli do razine zagađenja koje dovodi do uništenja Zemlje. Najdublja srž čovječanstva počinje rasti i sjati. Budi se suština i razumijevanje samih početaka čovječanstva, što će dovesti do promjene. Mi smo dio te promjene. Mi smo djeca te promjene, mi smo odgovorni za tu promjenu. Bez naše posvećenosti ubrzanju, kad bi se promjena dogodila u njezino vlastito vrijeme, bez našeg udjela, onda bi se planet našao u situaciji u kojoj većina čovječanstva ne bi mogla postojati. Treba prihvatiti svoju sposobnost za stvaranje obrasca koji dovodi do razumijevanja i istine o onome tko smo. Zemlja je stvorena da bude raj svih rajeva u svom savršenstvu. Vrijeme je za opraštanje, opraštanje sebi: vrijeme da ljudi shvate da održavajući strah i razdor održava uništenje. Čovječanstvo je započelo proces uništenja. Ipak, pred nama je velika budućnost za ispunjenje sudbine Zemlje.
Moramo prihvatiti činjenicu da mi moramo obaviti svoj dio posla u postizanju ispunjenja Zemlje. Mi nemamo ograničenja. Naša ograničenja i granice stvaraju jedino naši strahovi. To ne znači da se treba uspeti na planinu od tisuću metara i onda s nje skočiti. To znači da moramo posjedovati istinsku, praktičnu primjenu razumijevanja sebe. To znači da moramo početi proširivati sposobnosti našeg uma i naših misli.
Naša fizička tijela imaju ograničenja na ovom fizičkom planetu, ali naši umovi i misli mogu se širiti i rasti, dodirnuti sve kutove Svemira. A kad naše tijelo shvati istinu o sebi, ono može zbaciti teret ovog fizičkog svijeta koji ga je držao u zarobljeništvu. Mi, ljudska bića katkad ćemo izgledati zbunjeni - ipak, jednim okretom, mi možemo postati elementi ljepote i čistoće, a to je nešto s čime možemo putovati svemirskim sferama.
Ako bi ovaj planet slijedio svoj put na dosadašnji način, bez ubrzanja, onda moramo biti svjesni toga da bi to dovelo do njegovog uništenja.
Ono što se sada ubrzava, zahvaljujući meditacijama koje ljudska bića obavljaju na ovom planetu Zemlji, početak je ubrzanja vremena, što onda stvara situaciju u kojoj Zemlja postaje lagano svemirsko vozilo, a čovječanstvo će iznenada postati svjesno. To će nalikovati početku "učinka stotog majmuna". Ako, dakle, sada počnemo shvaćati snagu meditacija u malim skupinama, mi možemo izmijeniti svijet.
Procesom obuke i propovijedi, Isusovi apostoli i učenici su naučili da se evanđelje sastojalo od istine da je Bog otac i da su ljudi njegova djeca, ali u ovom času duhovne ekstaze i osobnog osjećaja pobjede, najbolja moguća vjest--najveća novost--je bila činjenica da se Isus podigao od mrtvih. I tako su osnaženi utjecajem nebeske moći počeli propovijedati radosnu vijest--spasenje kroz Isusa--dok su nehotice učinili grešku govoreći o određenim činjenicama vezanim uz evanđelje umjesto što će govoriti o samoj njegovoj poruci. Petar je bio taj koji ih je nesvjesno poveo ovim pogrešnim putom, dok su ga drugi slijedili i dok je Pavle izgradio cijelu novu religiju na temeljima ove nove verzije radosne vijesti.
Evanđelje kraljevstva govori o činjenici da je Bog otac i njenoj posljedici, istini sinsko-bratskog odnosa ljudi. Kršćanstvo, kako se od tog dana počelo razvijati, govori o činjenici da je Bog Otac Gospodina Isusa Krista i o iskustvu vjerničke zajednice s uskrslim i proslavljenim Kristom. Nije čudno što su ovi duhom prožeti ljudi iskoristili ovaj događaj kao priliku da ispolje svoj osjećaj pobjede nad silama koje su težile uništenju njihovog Učitelja i njegovih učenja. U ovom se času bilo lakše sjetiti osobnog odnosa s Isusom i prepustiti se radosti uvjerenja da je On još uvijek na životu, da njihovo prijateljstvo nije završeno i da su primili duh koji im je Isus obećao poslati. Ovi vjernici su iznenada imali osjećaj da ih je nešto prenijelo u novi svijet, u novu egzistenciju radosti, moći i slave. Isus im je rekao da će kraljevstvo doći s velikom moći i neki su pomislili da su ovom prilikom počeli uviđati značenje ovih riječi. I kad se sve ovo uzme u obzir, nije teško razumjeti zašto su ovi ljudi počeli prorpovijedati evanđelje o Isusu, umjesto ranije poruke o Božjem očinstvu i bratstvu ljudi.
Za svog života na zemlji Isus je propovijedao evanđelje koje je ljude oslobađalo sujevjernog vjerovanja da su djeca đavla i koje ih je uzdizalo na dostojanstveni status Božjih sinova po vjeri. Ova poruka, kakvu je Isus propovijedao i živio u svoje doba, je nudila djelotvorno riješenje čovjekovih duhovnih teškoća u vrijeme svoje objave. I nakon što je osobno napustio ovaj svijet, Isus je na svoje mjesto poslao Duh Istine koji živi u ljudima i koji iz generacije u generaciju nudi novu i svježu formulaciju Isusove poruke kako bi svaka nova grupa smrtnih ljudi mogla primiti novu i suvremenu verziju evanđelja, izraženu riječima osobnog prosvjetljenja i grupnog vodstva koje može djelotvorno riješiti čovjekove nove i višestruke duhovne teškoće. Prva misija ovog duha je, naravno, unaprijeđenje i personificiranje istine, jer spoznaja istine tvori najviši oblik ljudske slobode. Ovaj duh pored toga nastoji uništiti vjernikov osjećaj sirotstva. Nakon što je Isus živio među ljudima, svi vjernici bi doživjeli osjećaj usamljenosti da Duh Istine nije došao živjeti u ljudskim srcima.
Bilo bi greška očekivati snažnu intelektualnu svjesnost izlivenog Duha Istine. Duh nikad ne stvara svjesnost o samom sebi, već jedino svjesnost o Isusu Kristu. Isus je od samog početka tvrdio kako duh neće govoriti o samom sebi. Stoga dokaz našeg odnosa s Duhom Istine ne počiva u našoj svjesnosti ovog duha već prije u našem unutarnjem doživljaju sve dubljeg prijateljstva s Isusom. Duh je došao kako bi čovjeku pomogao da se sjeti i da razumije Kristove riječi i kako bi iluminirao i protumačio njegov zemaljski život.
Duh Istine je pored toga došao kako bi vjernicima pomogao da posvjedoče stvarnosti Isusovih učenja i njegovog života u ljudskom obličju kao i njegovog novog i svježeg življenja u individualnim vjernicima svih novih generacija Božjih sinova koji su ispunjeni duhom.
Tako izgleda da je Duh Istine došao kako bi svakog vjernika poveo k cijeloj istini, k sve širem znanju isustva življenja i porasta duhovne svjesnosti stvarnosti vječnog i sve naprednijeg statusa Božjeg sina.
Isus je živio kako bi pružio otkrivenje čovjeka koji se pokorava Božjoj volji, ali ne i primjer koji bi ljudi doslovce pokušali slijediti. Ovaj zemaljski život, smrt na križu i prateće uskrsnuće, su s vremenom postali novo evanđelje i cijena koju su ljudi morali platiti za iskupljenje od kobnog stiska zla - od prokletstva na koje ih je osudio uvrijeđeni Bog. No unatoč ovom izobličenju evanđenja, ostaje činjenica da je ova nova poruka o Isusu sa sobom ponijela mnoge temeljne istine i učenja njegovog ranijeg evanđelja kraljevstva. I ove se latentne istine Božjeg očinstva i bratstva ljudi prije ili kasnije moraju podići i djelotvorno preobraziti civilizaciju cijelog čovječanstva.
Izraz "krštenje duhom" koji je u ovo doba ušao u sastav redovnog riječnika obilježava jedino svjesno prihvaćanje ovog darovanog Duha Istine i osobno priznanje ove nove duhovne moći kao pozitivnog dodatka svim drugim duhovnim utjecajima već dobro poznatim u iskustvu ljudskih duša koje poznaju Boga.
Od darivanja Duha Istine, čovjek ima na raspolaganju pouku i utjecaj trostrukog obdarenja duha: Očevog duha (Misaonog Ispravljača ili Tajanstvenog Osmatrača kako ga nekad zovemo), Sinovog duha (Duha Istine) i Duhovog duha (Svetog Duha).
Na određeni način, čovječanstvo se nalazi pod utjecajem sedmostrukog djelovanja svemirskih utjecaja duha. Rane evolucijske ljudske rase su bile izložene progresivnom kontaktu sa sedam pomoćnih duhova uma Majčinskog Duha lokalnog svemira. Kako čovjek napreduje ljestvicom inteligencije i duhovne spoznaje, nad njim s vremenom počinje djelovati ili živjeti utjecaj slijedećih sedam duhova napredujućih svjetova:
1. Darovani duh Oca Svih--Misaoni Ispravljači.
2. Prisutnost duha koju čovjek prima od Vječnog Sina--duh gravitacije svemira nad
svemirima i određeni komunikacijski kanal duha.
3. Prisutnost duha koju čovjek prima od Beskonačnog Duha--univerzalni duh-um
cijele tvorevine, duhovni izvor intelektualnog srodstva svih progresivnih
inteligencija.
4. Duh Oca Svih i Sina Stvoritelja--Duh Istine koji se uopćeno naziva duhom
Svemirskog Sina.
5. Duh Beskonačnog Duha i Svemirskog Majčinskog Duha--Sveti Duh koji se
uopćeno naziva duhom Svemirskog Duha.
6. Um-duh Svemirskog Majčinskog Duha--sedam pomoćnih duhova uma lokalnog
svemira.
7. Duh Oca, Sina i Duhova--novoimenovani duh napredujućih zemaljskih smrtnih
ljudi koji su doživjeli spajanje smrtničke duhom rođene duše s Rajskim Misaonim
Ispravljačem i koji su zatim postigli božanstvenost i veličanstvo statusa Rajskog
Zbora Finalista.
I tako je darivanje Duha Istine svijetu i njegovim narodima donijelo posljednje obdarenje duha koje čovjeku treba pomoći pri sve naprednijoj potrazi za Bogom.
Mnogi događaji ljudskog života se teško mogu objasniti i pomiriti s idejom da živimo u svemiru kojim vlada istina i u kojem pobjeđuje ispravnost. Ovdje vrlo često znaju prevladati kleveta, laži, neiskrenost i neispravnost, jednom riječju, grijeh. Je li istina da vjera, naposljetku, može pobjediti zlo, grijeh i nepravdu? Odgovor je pozitivan. I Isusovi život i smrt vječno svjedoče o neminovnoj pobjedi istine dobrote i vjere stvorenog bića koje slijedi usmjerivački utjecaj duha. Isusa su vrijeđali i ismijavali dok je bio na križu riječima, "Da vidimo hoće li Bog doći da ga oslobodi." Nebo se smrklo na dan raspeća, dok je naredno jutro osvanulo u punom sjaju dok je dan Duhova bio još vedriji. Religije pesimističkog očajanja traže oslobođenje od životnog tereta; oni teže uništenju u vječnom snu i odmoru. Ovo je primjer religije primitivnog straha i bojazni. Isusova religija je novo evanđelje vjere proglašeno napaćenom čovječanstvu. Ova nova religija počiva na temeljima vjere, nade i ljubavi.
Ako religija zaslužuje da se nazove "opijum za narod," onda to nije Isusova religija. Viseći na križu, Isus je odbio narkozu i njegov duh koji je izliven nad svim ljudima predstavlja moćan svjetski utjecaj koji usmjerava čovjeka naprijed i naviše. Napredni duhovni poriv je najmoćniji pokretački utjecaj u cijelom svijetu; vjernik koji uči istinu predstavlja progresivnu i agresivnu zemaljsku dušu.
Na dan Duhova, Isusova religija je raskinula sve nacionalne podjele i rasne okove. Zauvijek je istina, "Gdje je duh Gospodnji, ondje je sloboda." Na ovaj dan, Duh Istine je postao Isusovov osobni dar svakom smrtniku. Ovaj duh je darovan kako bi naveo vjernike da propovijedaju evanđelje kraljevstva, dok su oni greškom protumačili ovo izlivanje duha kao dio novog evanđelja koje su upravo nehotice definirali.
Duh vodi k cijeloj istini; on je učitelj šireće i rastuće religije beskrajnog napretka i božanskog raspleta. Iz dana u dan ovaj učitelj obznanjuje svakom vjerniku i tragatelju za istinom sve ono što je tako božanstveno obavijeno osobom i naravi Sina Čovječjeg.
Darivanje Duha Istine nije bilo uvjetovano ili povezano s bilo kakvim formama, ceremonijama, svetim mjestima ili naročitim postupcima koji su trebali omogućiti njegovo puno ispoljenje. U času kad se duh nadvio nad osobama koje su bile okupljene u gornjim odajama, one su jednostavno sjedile duboko zaokupljene molitvom. Duh je izliven nad selima kao i nad gradovima. Od apostola se nije tražilo da provedu više godina u osamljenoj meditaciji kako bi mogli primiti duh. Blagdan Duhova zauvijek prekida vezu između duhovnog iskustva i potrebe za posjetom nekog naročito povoljnog okruženja.
Prije Duhova, religija je jedino ukazivala na činjenicu da čovjek traga za Bogom; od Duhova na dalje, čovjek još uvijek traga za Bogom, ali nad svijetom sada sjaji prizor Boga koji isto tako traga za čovjekom i koji šalje svoj duh da nađe čovjeka i da u njemu živi.
Prije Isusovih učenja koja su dostigla vrhunac na dan Duhova, žene su imale vrlo nizak položaj u doktrinama starijih religija. Nakon Duhova, žene stoje u bratstvu kraljevstva i ispred Boga ravnopravno s muškarcima. Među sto dvadeset osoba koje su primile ovaj specijalni dar duha bilo je mnogo žena, učenica koje su dijelile ove blažene darove s muškarcima. Muškarci više ne mogu monopolizirati religioznu službu. Farizeji mogu zahvaljivati Bogu što nisu rođeni kao "žene, gubavci ili pogani," ali među Isusovim učenicima žene zauvijek moraju biti oslobođene svakog oblika religiozne diskriminacije koja počiva na njihovom spolu. Duhovi su izbrisali svaki oblik religiozne diskriminacije zasnovane na rasnim i kulturnim razlikama, društvenom staležu ili spolnim predrasudama. Nije čudo što su ovi vjernici nove religije glasno govorili, "Gdje je duh Gospodnji, ondje je sloboda."
Krist je tako sve više postajao predmetom vjerovanja ove nove crkve koja se vrlo brzo formirala. Isus je još uvijek živ; umro je zbog ljudi; dao je svoj duh; ponovo će doći. Isus je bio jedino što je zaokuljalo njihove misli određujući ne samo ovaj novi koncept Boga već i sve ostalo. Bili su toliko uzbuđeni ovom doktrinom da je "Bog Otac Gospodina Isusa" da se nisu mogli vratiti staroj poruci da je "Bog Otac koji voli sve ljude"--sve i jednog čovjeka bez izuzetka. Istina, nevjerojano ispoljenje bratske ljubavi i neviđenog dobročinstva se rodilo u ovim ranim zajednicama vjernika. Ali bila je to zajednica ljudi koji su vjerovali u Isusa, a ne bratska zajednica obitelji Očevog nebeskog kraljevstva. Njihova dobronamjernost je bila plod ljubavi prema ideji Isusovog darivanja, a ne odatle što su bili u stanju prepoznati da su svi ljudi braća. Unatoč tomu, bili su tako prepuni radosti i u tolikoj mjeri spremni živjeti tako nove i jedinstvene živote da su sviju privukli da prihvate ovo učenje o Isusu. Strašno su pogriješili što su umjesto samog evanđelja kraljevstva poučavali živući i slikoviti komentar koji je pratio ovo evanđelje, ali čak i ovo je bilo najveća religija koju je čovječanstvo ikad imalo prilike upoznati.
Ujutru 9. travnja 30. godine poslije Krista, iz groba je izišlo uskrsnulo morontija obličje i ličnost Isusa Nazarećanina. Rođen 21.kolovoza 7.godine prije nove ere živio je nepunih 36 godina na Zemlji.
Nakon što je uskrsnuli Isus izašao iz svog groba, materijalno tijelo u kojem je živio i radio na Zemlji gotovo trideset šest godina, ostalo je ležati netaknuto na pogrebnoj postelji ovijeno lanenim platnom, upravo onako kako su ga u petak poslije podne postavio Josip i njegovi prijatelji. Kamen na ulazu u grob nije bio pomaknut; Pilatov pečat bio je nedirnut; stražari su još uvijek bili na straži. Hramski čuvari ni jednog trenutka nisu napustili svoje položaje, a smjena rimskih vojnika uslijedila je oko ponoći. Niti jedan od ovih promatrača ni jednog časa nije posumnjao da se predmet njihovog čuvanja podigao u novi i viši oblik postojanja i da je tijelo koje su čuvali sada bilo samo odbačeni prekrivač koji je izgubio svaku povezanost s Isusovom oslobođenom i uskrsnutom ličnosti.
Čovječanstvo vrlo sporo sazrijeva u spoznaji da je u svemu što je osobno materija jedino kostur morontije, dok ni jedno ni drugo nisu ništa više od sjenovitih odražaja trajnih duhovnih stvarnosti. Moramo konačno početi smatrati vrijeme pokretnim obličjem vječnosti, a prostor nestalnom sjenom stvarnosti Raja.
Koncepcija Isusovog uskrsnuća koju treba razjasniti:
1. Njegovo materijalno ili fizičko tijelo nije bilo dio uskrsle ličnosti. Kad je Isus izašao iz groba, njegovo je zemaljsko tijelo ostalo netaknuto na pogrebnom ležaju. U procesu izlaska iz grobnice nisu pomaknuti kamenovi na ulazu u grob, niti su dirnuti Pilatovi pečati.
2. On nije izišao iz groba bilo kao duh ili kao Mihael iz Nebadona; on se nije pojavio u obličju Suverenog Stvoritelja koje je imao prethodno svom utjelovljenju u smrtnom obličju na Zemlji-
3. On je izišao iz Josipovog groba u obličju morontija ličnosti, poput osoba koje izlaze iz odaja uskrsnuća prvog svijeta mansonije lokalnog sustava kao uskrsla uzlazna bića morontija obličja.
Krišćansko se vjerovanje u Isusovo uskrsnuće temelji na činjenici “praznog groba.” Uistinu je točno da je grob bio prazan, ali ova činjenica ne predstavlja istinu uskrsnuća. Grob je uistinu bio prazan kad su prvi vjernici došli, i ova je činjenica, zajedno s činjenicom Isusovog nesumnjivog uskrsnuća, dovela do stvaranja netočnog vjerovanja: učenja da je Isusovo materijalno smrtno tijelo ustalo iz groba. Istina povezana s duhovnim stvarnostima i vječnim vrijednostima ne može uvijek počivati na kombinaciji očiglednih činjenica. Premda individualne činjenice mogu biti materijalno ispravne, povezivanje ovih činjenica ne mora rezultirati ispravnim duhovnim zaključkom.
Josipov je grob bio prazan, ali ne zato što je Isusovo tijelo obnovljeno i uskrslo, već zato što je nebeskim vojskama dano dopuštenje da izvrše posebno i jedinstveno uništenje, povratak “praha prahu,” bez vremenske odgode ovog procesa i bez djelovanja uobičajenih i vidljivih procesa smrtnog raspada i postupnog raspada materije.
Isusovi posmrtni ostaci prošli su istim prirodnim procesom materijalnog raspada koji je karakterističan svim ljudskim tijelima na zemlji, osim što je ova prirodna metoda raspada bila toliko ubrzana da bi se moglo reći da je bila gotovo trenutačna.
Istinski su dokazi Isusovog uskrsnuća po svojoj prirodi duhovni, iako je ovo učenje potkrijepljeno svjedočanstvima mnogih zemaljskih smrtnika koji su sreli, prepoznali i razgovarali s uskrslim morontija Isusom. On je na ovaj način postao dijelom osobnog iskustva gotovo tisuću ljudskih bića prije nego što je konačno otišao s Zemlje.
Uskrsnuti Isus se ovom prilikom spremao provesti kraće vrijeme na Zemlji kako bi prošao uzlaznim iskustvom zemaljskih smrtnika. Unatoč tome što je namjeravao provesti ovo razdoblje na istom onom svijetu na kojem je proveo svoje smrtničko utjelovljenje, ono je svejedno trebalo sličiti iskustvu smrtnika koji prolaze naprednim morontija životom sedam prijemnih svjetova Jerusema.
Sva ova moć koja počiva u Isusu – obdarenje života – koja mu je omogućila da ustane iz mrtvih, predstavlja sami dar vječnog života koji Isus daruje vjernicima kraljevstva i koji i u samom ovom času predstavlja garanciju njihovog uskrsnuća iz okova prirodne smrti.
Zemaljski će se smrtnici jednako podići prilikom jutra uskrsnuća u prijelaznom morontija tijelu u kojem se Isus podigao iz groba u ovu nedjelju ujutro. Ova tijela nemaju bilo protoka krvi ili potrebe za normalnom prirodnom hranom; ova su morontija obličja unatoč tome stvarna. Kad različiti smrtnici imadoše priliku vidjeti Isusa nakon njegovog uskrsnuća, oni ga uistinu vidješe; oni nisu bili samoobmanute žrtve vlastitih vizija ili halucinacija.
Jedna Isusova rečenica nakon uskrsnuća apostolu Petru je danas vrlo aktuelna, on je rekao”Ne gubi vrijeme misleći o tome što želiš dobiti od kraljevstva, već nađi načina da se posvetiš onima koji žive u teškom duhovnom siromaštvu. Pripremi se, Šimune, za bitku novog dana, borbu protiv duhovne tame i protiv zlih sumnji čovjekovog prirodnog uma."
Isus provede naredni dan, ponedjeljak, u društvu morontija osoba trenutno nazočnih na Zemlji. Kao sudionici isusovog prijelaznog iskustva, na Zemlji je prebivalo više od milijun morontija upravitelja i njihovih suradnika, zajedno s prijelaznim smrtnicima iz različitih redova sedam dvoraca svjetova sustava. Isus provede četrdeset dana u pratnji ovih izvanrednih inteligentnih bića. On je s njima dijelio iskustvo i od njih primao znanje o prijelaznom morontija životu smrtnih bića na naseljenim sjetovima ovog sustava svemira prilikom njihovog putovanja planetarnim sustavom viših svijetova.
Isus na ovaj način završava svoju službu svemirskog iskustva kako do ovog časa kroz prijašnja utjelovljenja već posjeduje puno iskustvo života uzlaznih smrtnika vremena i prostora od prebivanja na glavnom centru zviježđa, do službe i kroz službu na glavnim centrima nadsvemira. I upravo kroz ova iskustva on zabilja završava i prihvatljivo okončava svoje sedmo i završno svemirsko podarenje.
Isus se u svom novom obličju ukazao po šesnaesti put oko devet sati navečer u petak 5. svibnja u Nikodemovom dvorištu. Te su se večeri jeruzalemski vjernici pokušali sastati po prvi put otkako je Isus uskrsnuo. Tako su se tada skupili jedanaestorica apostola, zbor vjernica i njihovih suradnika, i oko pedeset drugih vodećih Njegovih učenika, uključujući i nekoliko Grka. Ova je skupina vjernika neformalno razgovarala više od pola sata kada se iznenada pred njima pojavio Isus i odmah ih počeo naučavati. Isus je rekao:
"Mir s vama. Ovo je najreprezentativnija skupina vjernika – apostola i učenika, i muškaraca i žena – kojoj sam se ukazao od trenutka mog oslobođenja od tijela. Sjetite se sada da sam vam već prije rekao da moj boravak s vama mora jednom završiti. Rekao sam vam da se uskoro moram vratiti Ocu. I otvoreno sam vam rekao da će me vrhovni svećenici i vladari Židova predati kako bi me se smaknulo, ali i da ću ja ustati od mrtvih. Zašto ste si onda dopustili da vas svi ti događaji, kad su se i ostvarili, tako smetu? I zašto vas je iznenadilo kad sam ustao iz groba trećega dana? Niste mi vjerovali jer ste čuli moje riječi, ali niste shvatili njihovo značenje.
"I sada biste trebali dobro poslušati moje riječi kako ne bi učinili istu pogrešku: čuli moje učenje svojim umom, ali ne shvatili njegovo značenje u svojem srcu. Od početka svojeg boravka kao jedan od vas učio sam vas da je moja jedina namjera objaviti mojeg nebeskog Oca njegovoj zemaljskoj djeci. Živio sam život otkrivenja Božjeg darivanja kako biste mogli iskusiti sve bolje poznavanje Boga u svom životu. Pokazao sam vam da je Bog vaš nebeski Otac; pokazao sam vam da ste sinovi Božji na zemlji. Činjenica je da vas, svoje sinove, Bog voli. Ako budete vjerovali mojoj riječi, ta će činjenica postati vječna i živuća istina u vašim srcima. Kada, kroz živuću vjeru, postanete božanski svjesni Boga, tada ste rođeni od duha kao djeca svjetla i života, i to vječnog života tijekom kojeg ćete se uspeti do svemira nad svemirima, te ćete iskusiti pronalazak Boga Oca u Raju.
"Upozoravam vas da uvijek trebate imati na umu da je vaša zadaća među ljudima navještavati evanđelje kraljevstva – stvarnost da je Bog otac i istinu da je čovjek njegov sin. Navješćujte cijelu istinu radosne vijesti, a ne samo dio spasonosnog evanđelja. Vaša poruka se nije promijenila zbog mog uskrsnuća. Još uvijek je spasonosna istina evanđelja kraljevstva da čovjek vjerom postaje Božji sin. Vaš je zadatak ići među ljude propovijedajući Božju ljubav i služenje ljudima. Ono što je svijetu najpotrebnije za znati je: Ljudi su Božja djeca, i kroz vjeru oni tu oplemenjujuću istinu mogu uistinu ostvariti i svaki dan iskusiti. Moje darivanje bi trebalo pomoći svim ljudima da spoznaju da su Božja djeca, ali to znanje neće biti dovoljno ako osobno vjerom ne shvate spasonosnu istinu da su oni živuća duhovna djeca vječnoga Oca. Bit evanđelja kraljevstva je ljubav Oca i služenje njegovoj djeci na zemlji.
"Vi svi znate da sam ja ustao od mrtvih, no to nije čudno. Ja imam moć položiti svoj život i opet ga uzeti; Otac daje takvu moć svojim Rajskim Sinovima. Više bi vaša srca trebala uzbuditi spoznaja da su mrtvi iz jednoga doba krenuli na vječni uspon ubrzo nakon što sam napustio Josipov novi grob. Živio sam svoj život u tijelu kako bih vam pokazao kako, kroz služenje puno ljubavi, možete svojim bližnjima otkriti Boga, isto kao što sam i ja, voleći vas i služeći vas, otkrio Boga vama. Živio sam među vama kao Sin Čovječji kako bi vi, ali i svi drugi ljudi, mogli znati da ste svi vi uistinu Božji sinovi. Stoga idite sada po cijelom svijetu propovijedajući ovo evanđelje nebeskog kraljevstva svim ljudima. Ljubite sve ljude kao što sam i ja vas ljubio; služite svojim bližnjima kako sam i ja služio vas. Besplatno ste primili, besplatno i dajte. Zadržite se ovdje u Jeruzalemu samo dok ja ne odem Ocu i dok vam ne pošaljem Duha Istine. On će vas uvesti u uvećanu istinu, a ja ću ići s vama po cijelome svijetu. Ja sam uvijek s vama, i svoj vam mir ostavljam." Kada je Isus završio svoj govor, iščeznuo je.
Četvrtak 18. svibnja Isus je stigao na zapadni obronak Maslinske gore s jedanaest tihih i pomalo izbezumljenih apostola. S ovog su mjesta, na dvije trećine do vrha planine, mogli vidjeti Jeruzalem i Getsemanski vrt. Isus se sada spremao reći oproštajnu riječ svojim apostolima prije nego što napusti Zemlju. I dok je tako stajao pred njima, apostoli su, a da im Isus to nije rekao, kleknuli oko njega u krug, i Isus im je rekao:
"Tražio sam da ostanete u Jezuralemu dok ne dobijete moć s visina. Uskoro ću vas napustiti; uskoro ću se popeti k svome Ocu i ubrzo, vrlo ubrzo, poslat ćemo na ovaj svijet mojeg boravka Duha Istine. I kad on dođe, započet ćete novo propovijedanje evanđelja kraljevstva, prvo u Jeruzalemu, a onda i do najdaljih kuteva zemlje. Ljubite ljude ljubavlju kojom sam ja ljubio vas, i služite svoje bližnje kako sam i ja služio vas. Duhovnim plodovima svojih života potaknite duše da vjeruju u istinu da je čovjek sin Božji, i da su svi ljudi braća. Sjećajte se svega što sam vas učio i života koji sam živio među vama. Moja vas ljubav zasjenjuje, moj će duh živjeti s vama, i moj će mir boraviti u vama. Zbogom."
Kad je Isus to rekao, iščeznuo je. Takozvano Isusovo uzašašće nije se ni po čemu razlikovalo od njegovih ostalih nestajanja tijekom četrdeset dana njegovog života poslije uskrsnuća na Zemlji. On je do Edentije išao preko Jeruzema, gdje su Svevišnji, uz prisutnost Rajskoga Sina, izbavili Isusa iz Nazareta iz stanja morontije, te su mu, kroz duhovne kanale uspona, vratili status Rajskog sinstva i vrhovne vlasti u njegovom Svemiru.
Za svog života na zemlji Isus je propovijedao evanđelje koje je ljude oslobađalo sujevjernog vjerovanja da su djeca đavla i koje ih je uzdizalo na dostojanstveni status Božjih sinova po vjeri. Ova poruka, kakvu je Isus propovijedao i živio u svoje doba, je nudila djelotvorno riješenje čovjekovih duhovnih teškoća u vrijeme svoje objave. I nakon što je osobno napustio ovaj svijet, Isus je na svoje mjesto poslao Duh Istine koji živi u ljudima i koji iz generacije u generaciju nudi novu i svježu formulaciju Isusove poruke kako bi svaka nova grupa smrtnika koja mogla primiti novu i suvremenu verziju evanđelja, izraženu riječima osobnog prosvjetljenja i grupnog vodstva koje može djelotvorno riješiti čovjekove nove i višestruke duhovne teškoće.
Prva misija ovog duha je, naravno, unaprijeđenje i personificiranje istine, jer spoznaja istine tvori najviši oblik ljudske slobode. Ovaj duh pored toga nastoji uništiti vjernikov osjećaj sirotstva. Nakon što je Isus živio među ljudima, svi vjernici bi doživjeli osjećaj usamljenosti da Duh Istine nije došao da živi u ljudskim srcima.
Darivanje Sinova duha je djelotvorno pripremilo sve mentalno zdrave ljude da prime univerzalni dar Očeva duha (Tajanstvenog Osmatrača) koji je poklonjen cijelom čovječanstvu. U određenom smislu, ovaj Duh Istine je duh Oca Svih kao što je i duh Sina Stvoritelja.
Bilo bi greška očekivati snažnu intelektualnu svjesnost izlivenog Duha Istine. Duh nikad ne stvara svjesnost o samom sebi, već jedino svjesnost o Sinu Mihaelu. Isus je od samog početka tvrdio kako duh neće govoriti o samom sebi. Stoga dokaz našeg odnosa s Duhom Istine ne počiva u našoj svjesnosti ovog duha već prije u našem unutarnjem doživljaju sve dubljeg prijateljstva s Isusom.
Duh je došao kako bi čovjeku pomogao da se sjeti i da razumije Isusove riječi i kako bi iluminirao i protumačio njegov zemaljski život.
Duh Istine je pored toga došao kako bi vjernicima pomogao da posvjedoče stvarnosti Isusovih učenja i njegovog života u ljudskom obličju kao i njegovog novog i svježeg življenja u individualnim vjernicima svih novih generacija Božjih sinova koji su ispunjeni duhom.
Tako izgleda da je Duh Istine došao kako bi svakog vjernika poveo k cijeloj istini, k sve širem znanju isustva življenja i porasta duhovne svjesnosti stvarnosti vječnog i sve naprednijeg statusa Božjeg sina.
Približava se vrijeme Uskrsa i mnogi ljudi to prihvaćaju kao blagdan sa slobodnim danima a vjernici kršćanskih crkvi slave taj dan manje više u ritualu sa potpunim nerazumjevanjem samog događaja tumačenog i usmjerenog objašnjenja svih kršćanskih crkvi. Radi toga ću pokušati objasniti Isusa iz Nazareta onako kako ga osobno doživljavam i sa znanjem koje imam. Isus iz Nazareta je uistinu Božiji Sin, biće koje samo sebi može uzeti i dati fizički život, tvorac i vladar našeg lokalnog svemira od 10 miliona naseljenih planeta sa bezbroj stvorenih i evolucijskih bića. Prva učenja o Isusu na Zemlji su predstavljena prvim ljudima od strane utjelovljenog osoblja planetarnog vladara prije skoro 400 000 godina ali sa padom tog poduzeća palo je i ovo učenje. Slijedeću objavu je proglasio Adam a trajala je do potopa i pada civilizacije Antlatide. Prije 4 000 godina utjelovio se Makiventa Melkizedek i utemeljio religijska učenja u Salemu (današnjem Jeruzalemu) o Isusu i Bogu Ocu Svih, koja su se fragmentalno zadržala u svim velikim religijama svijeta.
Da bi se razumjelo o čemu se radi potrebno je ukratko reći nešto o porijeklu i prirodi Isusa Krista koji je Božiji Sin Stvoritelj a spada u primarna bića velikog svemira koji grade lokalne svemire vremena i prostora i njima upravljaju. Ovi svemirski stvoritelji i vladari nose dvojno porijeklo – oni utjelovljuju osobine Boga Oca i Boga Sina. Ali svaki Sin Stvoritelj varira na svoj način; svaki ima jedinstvenu prirodu kao i jedinstvenu ličnost; svaki je “jedinorođenac” koji po porijeklu nosi savršeni božanski ideal.
Ovi primarni Rajski Sinovi nakon personifikacije počinju djelovati kao Mihaeli. Nakon što napuste Raj i počnu raditi na utemeljenju svojih svemira, oni primaju zvanje Sinova Stvoritelja. Nakon što prime najvišu vlast, oni postaju Glavni Mihaeli. Glavni vladar našeg svemira ponekad nosi naziv Krist Mihael.
Dok izvorni ili prvorođeni Mihael nikad nije prošao utjelovljenje u obličju smrtnog bića, on je sedam puta imao priliku proživjeti iskustvo duhovnog smrtnog uzlaza kroz sedam krugova Havone, uspinjući se od spoljašnjih planeta prema unutarnjim krugovima centralnog svemira. Mihaelov red dobro poznaje veliki svemir; ni jedna grupa djece vremena i prostora ne može doživjeti bitna iskustva u kojima Mihaeli već nisu sudjelovali; oni su zbilja sudionici ne samo božanske prirode već i naše prirode, što obuhvaća sve moguće prirode, od najviših do najnižih. Izvorni Mihael predsjedava sjednicama primarnih Rajskih Sinova na svemirskom centru. Imam razloga vjerovati da trenutno postoji više od sedam stotina tisuća ovih bića.
Rajski Sinovi primarnog reda djeluju kao dizajneri, stvoritelji, graditelji i administratori svojih domena, lokalnih svemira vremena i prostora, osnovnih tvoridbenih jedinki u sastavu evolutivnih svemira. Sin Stvoritelj ima dopuštenje odabrati prostorne jedinke svoje svemirske aktivnosti, ali prije nego što mogne započeti s fizičkom organizacijom svoga svemira, on prvo mora provesti dulji period vremena na opservaciji i proučavanju nastojanja svoje starije braće u različitim svemirima njegovog nasvemira. I prije svih ovih poduzeća, Sin Mihael mora proći dugotrajnim i jedinstvenim iskustvom opservacije Raja i obrazovnog programa Havone.
Nakon što Sin Stvoritelj napusti Raj kako bi započeo s pustolovinom svemirskog stvaranja i kako bi postao starješina – praktično Bog – lokalnog svemira koji predstavlja predmet njegove organizacije, on po prvi put stupa u intiman kontakt s Trećim Izvorom i Centrom i dolazi u poziciju koja rezultira njegovom ovisnošću o ovom Trećem Izvoru i Centru. Beskonačni Duh, unatoč svom prebivalištu s Ocem i Sinom na svemirskom centru, ostvaruje svoju sudbinu djelujući kao stvarni i djelotvorni poslužitelj svakog Sina Stvoritelja. Stoga svakog Sina Stvoritelja prati Stvaralačka Kćerka, biće koje treba postati Božanska Služiteljica, Majčinski Duh novog lokalnog svemira.
Nakon što se Mihael upusti u ovu pustolovinu, Rajski Izvori i Centri zauvijek oslobađaju njegove stvaralačke povlastice, dok jedina ograničenja počivaju u preegzistencijalnim osobinama ovih Izvora i Centara, kao i određenim drugim prijašnjim moćima i prisutnostima. Među ova ograničenja nad inače svemogućim stvaralačkim povlasticama lokalnog svemira spadaju slijedeće činjenice:
1. Beskonačni Duh upravlja nad energijom-materijom. Prije stvaranja novih obličja života, bilo velikih ili malih, prethodno početku bilo kakvih preobražaja, Sin Stvoritelj prvo mora primiti suglasnost i radnu suradnju Beskonačnog Duha.
2. Vječni Sin ima kontrolu nad uzorcima i oblicima dizajna stvorenih bića. Prije nego što započne rad na stvaranju novih oblika bića ili novog dizajna stvorenja, Sin Stvoritelj prvo mora primiti odobrenje Vječnog i Izvornog Majčinskog Sina.
3. Jedino Otac Svih može dizajnirati i pokloniti ličnost.
Oblici i uzorci uma predstavljaju rezultat životnih činitelja koji prethode pojavi stvorenih bića. Nakon povezivanja ovih činitelja koji zatim stvaraju živo biće (osobno ili drugo), Treći Izvor i Centar – kozmički izvor umne službe svim bićima -- poklanja umno obdarenje.
Kontrola nad oblicima i tipovima duha ovisi o razini njihovog ispoljenja. Na koncu konca, duhovni dizajn počiva pod kontrolom Trojstva ili pod upravom pred-Trojskih obdarenja duha Trojskih ličnosti – Oca, Sina i Duha.
Nakon što ovako savršen i božanski Sin primi prostornu lokaciju za izgradnju određenog svemira, nakon što se riješe rani problemi kozmičke materijalizacije i masivne ravnoteže, nakon što Sin stvori djelotvornu i funkcionalnu suradnju sa svojim parom – Kćerkom Beskonačnog Duha -- Svemirski Sin stupa u vezu sa svojim Svemirskim Duhom i ovom prilikom započinje vezu koja treba rezultirati stvaranjem nebrojenog mnoštva svemirske djece. Vezano uz ovaj događaj, mijenja se priroda usredotočenja Rajskog Beskonačnog Duha u vidu Stvaralačkog Duha koji prima osobna obilježja Majčinskog Duha lokalnog svemira.
Osobna prisutnost Sina Stvoritelja u njegovom lokalnom svemiru nije preduvijet glatkoj upravi nad utemeljenom materijalnom tvorevinom. Ovi Sinovi slobodno mogu otići do Raja, dok njihovi svemiri nastavljaju rotirati prostorom. Oni mogu položiti svoju upravu i biti utjelovljeni kao djeca vremena; njihove domene nastavljaju rotirati oko svojih centara.
Sin Stvoritelj prima svoju svemirsku domenu zahvaljujući dopuštenju Rajskog Trojstva i u suglasnosti s nadležnim Elohimom dotičnog nadsvemira. Zahvaljujući ovim dopuštenjima, on prima naslov fizičkog vlasništva, svemirskog zakupa. Ali Sin Mihael jedino može uzaći s ovog početnog i samoograničenog vladarskog stadija do iskustvene vrhovnosti zaslužene vlasti zahvaljujući svojim osobnim iskustvima u procesu izgradnje svemira i utjelovljenja darivanja. Sve do postignuća vlasti koju prima nakon darivanja, on vlada kao predstavnik Oca Svih.
Pri svakoj situaciji koja dovodi u pitanje, napada ili ugrožava upravu Sina Stvoritelja, on se vječno zakleo da će održati, zaštititi, obraniti i ako je to potrebno, povratiti svoju tvorevinu. Ovakve Sinove mogu napasti ili uznemiriti jedino njihova djeca i određena viša bića koja sami budu odabrali. Točno je da “viša bića” koja vuku porijeklo iz domena iznad lokalnog svemira vrlo rijetko uznemiruju Sina Stvoritelja. Ali ona to mogu učiniti ako hoće. Vrlina predstavlja rezultat slobodnih odluka ličnosti; ispravnost nije automatska osobina bića slobodne volje.
Svi Sinovi Stvoritelji prolaze kroz sedam perioda predavanja svojoj stvorenoj djeci prije nego što preuzmu utemeljenu i vrhovnu vlast nad svojim stvorenim svemirima.
Premda ovih sedam darivanja variraju u različitim sektorima i svemirima, ona uvijek obujmljuju pustolovinu smrtničkog darivanja. Prilikom konačnog darivanja Sin Stvoritelj postaje član jedne od viših rasnih grupa određenog naseljenog svijeta, obično one grupe koja u sebi nosi najveće nasljeđe Adamičke loze uvezeno u cilju unaprijeđenja fizičkog statusa ovih ljudi životinjskog porijekla. Samo jednom tijekom cijelog svog sedmostrukog života u obličju darovanog Sina, Rajski Mihael postaje dijete smrtničke majke, kao što naši zapisi govore o djetetu iz Betlehema. Nakon svakog darivanja, Sin Stvoritelj ide “Ocu s desne strane,” gdje prima Očevo priznanje darivanja i upute za izvedbu slijedeće epizode službe. Nakon sedmog i završnog darivanja, Otac Svih daje Sinu Stvoritelju vrhovnu vlast i upravu nad njegovim svemirom.
Ovakva bića utjelovljuju sve osobine koje proizlaze iz njihovog statusa djece božanskih roditelja i obujmljuju sve što proizlazi iz usavršenog iskustva stvorenog bića. Zašto bi se čovjek žalio zbog svog niskog statusa i prinudnog evolutivnog života, kad i sami Bogovi moraju proći kroz jednako iskustvo prije nego što postanu iskustveno dostojni i sposobni cjelovito i potpuno preuzeti upravu nad svojim svemirskim domenama.
Stvoritelj i vladar našeg lokalnog svemira od 10 milona naseljenih planeta nama poznat kao Isus Krist ili Jahve nakon što je proučio specijalni melkizedeški izvještaj o statusu izoliranih svjetova i po savjetovanju s Gabrijelom, je konačno izabrao Zemlju kao planet svog završnog darivanja. Po donošenju ove odluke, Gabrijel je osobno posjetio Zemlju i kao rezultat njegovog izučavanja različitih ljudskih grupa i njihovih duhovnih, intelektualnih, rasnih i zemljopisnih osobina, zaključio je da su židovi posjedovali određene relativne prednosti koje su ih činile rasom pogodnom za podarenje. Nakon što je Mihael odobrio ovu odluku, Gabrijel je imenovao i poslao na Zemlju Dvanaestočlanu Obiteljsku Komisiju—sastavljanu od pripadnika viših redova svemirskih ličnosti—kojoj je povjereno izučavanje židovskog obiteljskog života. Po okončanju svojih napora, komisija je imenovala tri para koja su prema njezinom mišljenju bila u stanju pružiti najpovoljnije obiteljske uvjete za Mihaelovo planirano darivanje i Gabrijel je bio prisutan na Zemlji kad je primio ovaj izvještaj.
Između ova tri kandidata, Gabrijel je osobno izabrao Josipa i Mariju; on se zatim osobno ukazao Mariji saopćivši joj radosnu vijest da će biti zemaljska majka darovanog djeteta.
Isus se planirao pojaviti na Zemlji kao prosječan čovjek kako bi ga prosječni ljudi mogli razumjeti i primiti; Gabrijel je stoga izabrao osobe poput Josipa i Marije da budu roditelji darovanog djeteta.
Marija je kao putnica 21. kolovoza 7. pr.K. rodila muško dijete. I tako je na svijet došao Isus iz Nazareta; i majka Marija je tako umotala dijete u pelenice koje je ponijela da joj se nađu na putu i položila ga u jasle. Obećano dijete je došlo na svijet na isti nači na koji se rađaju sva druga djeca kako prije tako i poslije njegovog doba; i kako je bio židovski običaj, obrezan je osmog dana i formalno nazvan Jošua (Isus).
I ovdje ću preskočiti cijelu priču o izvanrednom Isusovom životu na Zemlji i govoriti o zadnjim danima njegovog boravka i uskrsnuća.
Isus je znao da je uhićenje obilježilo svršetak njegovog rada na Zemlji, u ljudskom obličju. U cjelosti je shvaćao način na koji je trebao umrijeti i malo se zanimao za detalje ove takozvane muke Isusove. Pred sudom Velikog vijeća Isus nije želio odgovoriti na optužbe lažnih svjedoka. Postojalo je samo jedno pitanje koje je uvijek moglo izvući odgovor od njega, bilo da ga postavi prijatelj ili neprijatelj, a to je bilo pitanje vezano uz prirodu i božanstvenost njegove zemaljske misije. Kad ga upitaše da li je bio Sin Božji, on im smjesta odgovori. Odlučno je odbio govoriti pred zlim Herodom. Pred Pilatom je govorio jedino kad je mislio da je Pilat ili neka druga iskrena osoba mogla izvući korist od boljeg poznavanja istine zahvaljujući njegovim riječima. Isus je učio svoje apostole uzaludnosti bacanja dragulja pred svinje, i ovom se prilikom usudio povesti za vlastitim učenjima. Njegovo je držanje ovom prilikom dalo primjera strpljivoj pokornosti ljudske prirode kao i veličanstvenoj tišini i svečanom dostojanstvu božanske prirode. Bio je u posve voljan raspraviti s Pilatom svako pitanje vezano uz političke optužbe koje donese protiv njega – bilo koje pitanje upraviteljevom sudbenom domenom.
U skladu s Očevom voljom -- kako je Isus čvrsto vjerovao – trebao se prepustiti prirodnom i normalnom tijeku ljudskih događaja upravo onako kako to svaki drugi smrtnik neminovno mora učiniti, te je stoga odbio upotrijebiti čak i svoje posve ljudske moći snage izražavanja kako bi utjecao na rezultat mahinacija ovih društveno kratkovidih i duhovno zasljepljenih ljudi. Premda je Isus živio i umro na Zemlji, njegov je cijeli zemaljski život od početka do svršetka imao za cilj da ostvari utjecaj i pruži uputu cijelom njegovom svemiru, njegovoj tvorevini koju je održavao.
Isus ne reče mnogo tijekom ovih procesa, ali njegove riječi bijahu dovoljne da pruže predodžbu svim smrtnicima o tipu ljudskog karaktera koji čovjek može usavršiti u suradnji s Bogom i da pokažu cijelom svemiru način na koji se Bog može očitovati u životu stvorenog bića koje se iskreno posvetilo izvršenju Očeve volje, na taj način postavši aktivnim sinom živog Boga.
Njegova se ljubav prema neukim ljudima u cjelosti obznanjuje u strpljenju i samokontroli prilikom suočenja s porugama, udarcima i poniženjem kojima ga izvrgoše grubi vojnici i nepromišljene sluge. On se štoviše ne naljuti čak ni kad mu svezaše oči podrugljivo ga udarajući pesnicama po licu govoreći: “Reci nam, Mesija, tko te je udario.”
Nakon što prvo podvrgnu Isusa bičevanju, Pilat izrazi više istine nego što je bio svjestan kad ga predoči gomili govoreći, “Evo čovjeka.” Uistinu, ustrašeni rimski upravitelj nije ni sanjao da je u istom ovom času cijeli svemir pažljivo promatrao ovaj jedinstveni prozor – svog voljenog Suverenog Vladara koji je s poniženjem bio podrvgnut porugama i udarcima svojih zlih i degradiranih smrtnih podanika. I Pilatove riječi odzvanjaše cijelim Svemirom, “Evo čovjeka!” Širom cijelog svemira, nebrojena mnoštva i dalje promatraju ovog čovjeka, dok Bog s Havone vrhovni vladar svemira nad svemirima, prihvaća ovog Nazarećanina kao utjelovljenje ideala koji stoji pred svim smrtnim bićima ovog lokalnog svemira vremena i prostora. U svom je neusporedivom životu uvijek uspio obznaniti Boga čovjeku. Ovom prilikom, tijekom ovih posljednjih časova svog smrtnog života i pod prijetnjom smrti, on nanovo uspijeva ostvariti novo i dirljivo otkrivenje čovjeka Bogu.
Čovjek, a ne Bog, stoji iza planova za Isusovo ubojstvo na križu. Dok je točno da se Otac nije htio uplitati u tijek ljudskih događaja na Zemlji, Rajski Otac ni na koji način nije uzrokovao, tražio ili zahtijevao ovu Sinovu zemaljsku smrt. Ostaje činjenica da se Isus prije ili kasnije da neki način morao osloboditi svog smrtničkog tijela, svog zemaljskog utjelovljenja, ali je ovo mogao učiniti na nebrojene druge načine, a da nije morao umrijeti na križu između dvojice zločinaca. Sve je ovo rad čovjeka, a ne Boga.
Bog Otac jednako volio zemaljskog čovjeka prije Isusovog života i smrti na Zemlji, kao što to čini poslije ovog transcendentnog predočenja suradnje između čovjeka i Boga. Dok ovaj veličanstveni događaj utjelovljenja Boga Lokalnog svemira u obličju čovjeka ma Zemlji nije mogao prouzrokovati unaprijeđenje osobina Božje vječnosti, beskonačnosti i univerzalnosti, on je obogatio i prosvijetlio sve druge administrativne osobe i stvorena bića Lokalnog svemira. Dok nas nebeski Otac ne voli ništa više poslije ovog Isusovog darivanja nego što je to činio prije ovog događaja, porasli smo u ljubavi svih drugih inteligentnih bića. Ovo trebamo zahvaliti činjenici da Isus nije samo obznanio Boga čovjeku, nego je postigao novo otkrivenje čovjeka Bogovima i svim nebeskim inteligentnim bićima cijelog svemira nad svemirima.
Isus se ne sprema položiti život kao žrtvu grijesima. On se ne sprema iskupiti prirođene grijehe ljudskog roda. U čovječanstvu nema ovakvih grijeha pred Bogom. Osjećaj krivnje jednostavno predstavlja stvar osobnog grijeha i svjesne i namjerne pobune Očevoj volji i administrativnoj upravi njegovih Sinova. Zlo i pobuna nemaju veze s fundamentalnim planom podarenja Rajskih Sinova Boga, premda nama može djelovati da program spasenja u sebi nosi provizorne osobine programa darivanja.
Božje bi spasenje koje je namjenjeno ljudskim bićima Zemlje bilo jednako djelotvorno i nepogrešivo neizbježno da Isus nije izgubio život u okrutnim rukama neukih ljudi. Da je Učitelj našao dobrodošlicu od strane zemaljskih ljudi i da je napustio Zemlju tako što je dobrovoljno odustao od svog tjelesnog života, ostala bi činjenica Božje ljubavi i milosti Sinova – činjenica da je čovjek sin Boga – na koju ovo ni na koji način ne bi utjecalo. Ljudi su sinovi Boga i samo je jedna stvar potrebna kako bi pretvorila ovu činjeničnu istinu u naše osobno iskustvo, a to je maša vjera koja se rađa od duha.
Dvojica zločinaca koje su razapeli s Isusom bili su suradnici Barabe, i trebali su umrijeti sa svojim vođom, no njega je Pilat zbog blagdana Pashe oslobodio. Isusa su tako razapeli umjesto Barabe.
Ono što se Isus ovom prilikom spremao učiniti, podvrgnuti se smrti na križu, učinio je dobrovoljno. Navješćujući ovo iskustvo, rekao je: “Zato me ljubi i čuva Otac moj što sam spreman dati život svoj. Ali ja ću ga opet uzeti. Nitko mi ga ne može oduzeti – ja ga sam od sebe dajem. Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti. Takva je zapovijed koju sam primio od Oca svoga.”
Isus je izdahnuo na plemenit način – onako kako je i živio. Otvoreno je pokazao svoje kraljevsko dostojanstvo, te je zadržao kontrolu nad situacijom tijekom ovoga cijeloga tragičnoga dana. Spremno se suočio sa svojom sramotnom smrću, nakon što je prvo osigurao sigurnost svojih apostola. Mudro je suzbio Petrove nasilne tendencije, tražeći Ivanovu nazočnost do posljednjeg časa svoje smrtne egzistencije. Otkrio je svoju pravu prirodu krvoločnom Velikom vijeću, te je podsjetio Pilata koji je izvor suverene moći Sina Čovječjeg. Prema Golgoti je krenuo noseći svoju vlastitu poprečnu gredu, a svoje je brižno darivanje završio predajući duh svog smrtničkog postignuća u ruke svog Rajskog Oca. Poslije takvog života i takve smrti, Učitelj je uistinu mogao reći, “Svršeno je.”
Oko Isusovog je pogreba vladala prilična žurba i pometnja radi predstojeće subote i blagdana Pashe. Muškarci su se žurno vratili u grad, dok su žene ostale pored groba dok se nije smračilo. Osim Davida Zebedejevog i Josipa iz Arimateje, mali je broj Isusovih učenika uistinu vjerovao ili shvaćao da je Isus trebao uskrsnuti treći dan.
Iako Isus nije umro na križu kako bi iskupio grijehe smrtnih ljudi ili kako bi stvorio određeni djelotvoran pristup inače ljutom i okrutnom Bogu, iako Sin Čovječji nije položio život kako bi ublažio ljutnju Boga i otvorio put k spasenju grešnog čovjeka, unatoč svim ovim neispravnim idejama o iskupljenju i umilostivljenju, postoje određeni bitni aspekti Isusove smrti na križu koji se ne bi trebali previdjeti. Činjenica je da je Zemlja na obližnjim naseljenim planetima postala poznata kao “Svijet križa.”
Smrtni čovjek nikada nije bio vlasništvo velikih varalica. Isus nije umro kako bi ljude izbavio iz okrutnih pandži izdajničkih vladara i palih knezova višega svijeta. Nebeski Otac nikada nije smislio tako veliku nepravdu kao što je ideja prokletstva smrtne duše zbog zlih djela njezinih predaka. Tako ni Isusova smrt na križu nije pokušaj otplate duga koji čovječanstvo duguje Bogu.
Isus je živio i umro za cijeli svemir, a ne samo za ljude ovog jednog svijeta. Dok su smrtnici primali spasenje i prije Isusovog života i smrti na Zemlji, točno je da je njegovo utjelovljenje na ovom svijetu uvelike prosvijetlilo put spasenja; njegova je smrt zauvijek dokazala sigurnost spasenja nakon smrti fizičkog tijela.
Premda nije ispravno o Isusu govoriti kao o žrtvi, otkupitelju ili izbavitelju, njega se sasvim sigurno može nazvati spasiteljem. Isus je zauvijek put spasenja učinio jasnim i izvjesnim; on je bolje i uvjerljivije predočio put spasenja svim smrtnicima svih svjetova cijelog njegovog svemira.
U smrti Sina Čovječjeg treba vidjeti vrhunac očitovanja Očeve božanske ljubavi prema njegovim sinovima svih smrtnih planeta. Križ stoga predstavlja odanost dobrovoljne ljubavi i darivanje dobrovoljnog spasenja onima koji su spremni primiti ovu odanost i takve darove. Otac nije zahtijevao ništa u Isusovoj smrti na križu – jedino ono što je Isus dragovoljno dao i ono što je odbio izbjeći.
Ako čovjek nije u stanju cijeniti Isusa i razumjeti značenje njegovog darovanog života, onda barem može shvatiti prijateljsku naklonost njegove smrtne patnje. Nijedan se čovjek nikada ne mora bojati da Stvoritelj ne poznaje prirodu i mjeru njegove privremene zemaljske patnje.
Znamo da cilj smrti na križu nije bio postići pomirenje čovjeka i Boga, već oživjeti čovjekovu spoznaju Očeve vječne ljubavi i Sinove beskrajne milosti, te saopćenje ovih univerzalnih istina cijelom svemiru.
Nedugo nakon Isusovog pogreba u petak poslije podne, poglavar arhanđela koji je ovom prilikom bio nazočan na Zemlji, sazvao je sabor uskrsnuća uspavanih smrtnika obdarenih slobodnom voljom, te je odmah započeo razmatranje mogućih tehnika Isusovog uskrsnuća. Ovi okupljeni sinovi lokalnog svemira, Mihaelova stvorena bića, ovako su učinili vodeći se vlastitim osjećajem odgovornosti, a ne prema Gabrijelovom pozivu. Prije ponoći došli su do zaključka da stvoreno biće ne može olakšati proces uskrsnuća Stvoritelja. Bili su skloni ptihvatiti Gabrijelov savjet, koji ih je poučio da s obzirom da je Mihael “sam od sebe dao svoj život, te on sam također ima vlast opet ga uzeti u skladu sa svojom odlukom.” Nedugo po razilaženju ovog vijeća arhanđela, bićima iz civilizacije Aragon i njihovim različitim suradnicima pri procesu obnove stvorenih bića, tjeskobnim se promatračima obrati Isusov Božanski Tajanstveni Osmatrač, koji je zapovijedao okupljenim nebeskim vojskama Zemlje, riječima: “Nitko od vas ne može učiniti ništa kako bi pomogao svom Stvoritelju-ocu da se vrati u život. Kao smrtnik on je iskusio fizičku smrt; kao Stvoritelj svemira on još uvijek živi. Ono što sada imate priliku vidjeti je smrtni prijelaz Isusa Nazarećanina iz zemaljskog života u morontija obličje. Isusov je duhovni prijelaz bio okončan onog trenutka kad sam se odvojio od njegove ličnosti i postao vašim osobnim zapovjednikom. Vaš je Stvoritelj-otac odabrao proći cjelokupnim iskustvom svojih smrtnih bića, od rođenja na materijalnim svjetovima, prirodne smrti i morontija uskrsnuća, do statusa istinskog duhovnog postojanja. Uskoro ćete vidjete određenu fazu ovog iskustva, ali u njemu nećete moći sudjelovati. One stvari koje inače činite za stvorena bića ne možete učiniti za Stvoritelja. Sin Stvoritelj ima moć darivati se u obličju svojih stvorenih sinova; on sam po sebi ima vlast dati svoj život te ga ima vlast ponovo uzeti; i on ima ovu vlast prema izravnoj zapovijedi svog Rajskog Oca, i ja znam o čemu govorim.
Najveći dio informacija o Isusovom životu i smrti na Zemlji su date od strane Srednjih bića o kojima sam pisao u prethodnom postu a bili su zaduženi za praćenje i čuvanje Isusa od rođenja do smrti na Zemlji.
Na Zemlji žive jedinstvena bića koja postoje u životnim funkcijama na razini oko pola puta između one iz smrtnih područja ljudi i viših dimenzionalnih područija, stoga se nazivaju sredinja stvorenja. Oni čini se kao da su nesreća vremena, ali oni se javljaju tako rasprostranjeni i vrijedni kao pomagači da su ih svi iz viših civilizacija svemira odavno prihvatili kao jedan od bitnih područija njihovog planetarnog djelovanja.
Na Zemlji funkcijoniraju dva različita područija tih srednjih bića: primarni ili viši zbor, koji je nastao još u danima prvog dolaska civilizacija prije 400 000 godina, i srednje ili mlađe grupe, čije porijeklo datira iz vremena Adama.
Primarna srednja bića imaju svoju genezu u jedinstvenom internom udruživanju materijalnog i duhovnog na Zemlji.
Dobro je uvijek imati na umu da proizvod uzastopnog dolaska visokih civilizacija na razvoju planeta označava promjene u duhovnoj ekonomiji područja, a ponekad se tako mijenja djelovanje inerno udružena duhovna i materijalna tijela na planeti da bi se stvorile situacije doista teško razumljive. Status sto tjelesnih članova osoblja planetarnog vladara ilustrira upravo takvo jedinstveno interno udruživanje, oni su supermaterialna stvorenja bez reproduktivnog prerogativa. Dobivši materijalno tijelo kao potomci planetarnih ministara Zemlje oni su materijalna spolna bića sposobna stvaranju materijalnih potomaka (kao što su neki od njih kasnije učiniili). Ono što ne mogu objasniti na zadovoljavajući način je kako bi takvo što moglo funkcionirati u roditeljskoj ulozi na supermaterialnoj razini, ali to je upravo ono što se dogodilo. Supermaterialnu (ne seksualnu) vezu muških i ženskih članova tjelesnog osoblja rezultirala je pojavom prvih rođenih primarnih srednjih bića.
Odmah je otkriveno da su stvorenje ovoga porijekla, na pola puta između smrtnih i anđeoskih razina, a bit će od velike pomoći u službi pri obavljanju poslova sjedišta planetarnog vladara, a svaki par tjelesnog osoblja u skladu s tim je dobio dozvolu za proizvodnju sličnog bića. Ovaj napor rezultirao je stvaranjem u prvoj skupini pedeset sredinjih stvorenja. To se dogodilo prije više od 300 000 godina.
Nakon godinu dana promatranja rada ove jedinstvene skupine, planetarni vladar je ovlastio umnožavanje srednjih bića bez ograničenja. Ovaj plan je proveden sve dok je moć stvaranja nastavaka postojala, a izvorni zbor od 50.000 tih bića je u skladu s tim.
Razdoblju od jedne polovice godine je interval između proizvodnje svakog međubića, i kada je tisuću takvih bića rođeno od svakog para, nema više nikada stvaranja. I nema objašnjenja na raspolaganju zbog čega je ta reprodukcija bila iscrpljena nakon pojave 1000 potomka. Na daljnjim pokusima nije nikad bilo rezultata, doživjeli su neuspjeh.
Ova bića su predstavljali obavještajni korpus planetarne uprave. Oni su se kretali daleko i široko, proučavjući i promatrajući rase svijeta i pružajući ostale neprocjenjive usluga planetarnom vladaru i njegovim suradnicima u radu na utjecaju ljudskog društva na udaljenim lokacijama od planetarnog sjedišta.
Ovaj režim trajao je do tragičnog dana planetarne pobune, gdje je zastranilo nešto više od četiri petine primarnih srednjih bića. Odani korpus ušao u službu Melkisedeka, djelujući do dana Adama.
Fizički članovi osoblja planetarnog vladara su sastavljena spolna bića u svrhu sudjelovanja u planu stvaranju potomstva koja utjelovljuju kombinaciju kvaliteta njihovog posebnog reda sjedinjeni s onima iz odabranih zaliha plemena prvih ljudi, i sve to u očekivanju kasnije pojave Adama. Civilizacije Aragona su planirali novi tip smrtnog sveobuhvatnijeg jedinstveno objedinjenog potomstva osoblja planetarnog vladara s prvom generacijom potomstva Adama i Eve. Tako predviđeni plan predviđa novi poredak planetarnog bića kojima se nadalo da će postati učitelj-vladari ljudskog društva. Takva bića su bila namijenjena za socijalni suverenitet, a ne državni suverenitet. No, budući da taj projekt gotovo u potpunosti pobacilo, nikada nećemo znati što je aristokracija dobroćudnih vodstva i koje neusporediv kulture je Zemlja tako bila lišena. Jer kada se tjelesno osoblje kasnije počelo reproducirati, to je bilo nakon pobune i nakon što su lišeni veze sa životom energijom sustava.
U eri poslije pobune, Zemlja je svjedok mnogih neobičnih događanja.Velike civilizacije – i kulture – su nestale u komadiće. "Nefili su na zemlji u one dane, a kad su ti sinovi bogova otišli kod kćeri ljudi i rodili im djecu, njihova djeca su junaci starih '' snažnih glasovitih ljudi“. Dok je teško" sinovima bogova ", osoblje i njihovi potomci su tako rano gledali evolucijske smrtnicke onih davnih dana, čak je i stas došao da bude povećan po tradiciji. To je, dakle, podrijetlo dobre, gotovo univerzalne narodne pripovijetke o bogovima koji su sišli na zemlju i tamo sa kćerima ljudi rađaju drevne heroje. I sva je ta legenda nastala daljnjim miješanjem rasnih smjesa kasnijom pojavljujavom Adamita u drugom vrtu.
Od sto tjelesnih članova osoblja planetranog vladara koji provode prijenos plazme od prvih ljudskih sojeva, bi naravno bilo za očekivati da će, ako su sudjelovali u seksualnoj reprodukciji, njihovi potomci će ukupno nalikovati potomstvu drugih ljudskih roditelja. Ali kad je šezdeset pobunjenog osoblja, sljedbenici Noda, zapravo su se bavili seksualnom reprodukcijom, njihova djeca će se pokazalo daleko superiornija u gotovo svakom pogledu prema oba tipa tada postojećih ljudskih naroda. Ova neočekivana izvrsnost karakterizira ne samo fizičke i intelektualne kvalitete, nego i duhovne sposobnosti.
Ove osobine mutanata pojavljuju se u prvoj Noditskoj generaciji kao posljedica određene promjene koje su učinjene u konfiguraciji kemijskih sastojaka nasljednih faktora klica plazme prvih ljudi. Ove promjene su uzrokovane prisutnošću u tijelima članova osoblja moćnih životnih održajnih krugova u našem sustavu svemira. Ovi životni krugovi su uzrokovali da kromosomi od specijaliziranih Zemaljskih uzoraka imaju višu reorganizaciju od obrasca standardiziranih redova specijaliziranih životnih manifestacija u lokalnom svemiru.
Čiste linije Nodita su veličanstvene rase, ali su postupno pomiješane sa evolucijskim narodima zemlje, i prije dugo vremena došlo je do velikog pogoršanja. Deset tisuća godina nakon pobune su izgubili tlo do točke gdje je njihovo prosječno trajanje života bilo malo više nego evolucijskih rasa.
Nakon pada Adama i Eve, prije oko 34 000 godina, njihov najstariji sin Adamson i drugovi su nakon 3 godine zapravo nalašli objekt svoje avanture, ostatke prastarih naselja koje su tražili a među tim ljudima je otkrio prekrasnu i lijepu ženu od dvadeset godina, koja je tvrdila da je posljednji čistokrvni potomak osoblja palog planetarnog vladara. Ova žena, Ratta, rekla je da su joj preci svi potomci dvije pale osobe princa. Ona je bila posljednja iz njezine rase, bez žive braće ili sestara. Ona je odlučila da se neće pariti, imala je izrađeno uvjerenje da umre bez problema, ali je izgubila srce za veličanstvenim Adamsonom. A kad je čula priču o Edenu, ona je obuhvaćena sa jednom mišlju - da se uda za ovog sina i nasljednika Adama. I brzo je rasla ideja i kod Adamsona. U nešto više od tri mjeseca su se vjenčali.
Adamson i Ratta su imali obitelj od šezdeset i sedmero djece. Dali su izvornu veliku liniju svjetskog vodstva, ali oni su nešto više. Treba imati na umu da su oboje od tih bića zaista nadljudski. Svako četvrto dijete rođeno je u jedinstvenom stanju. I to često nevidljivo. Nikada se u svijetskoj povijesti takvu stvar nije dogodila. Ratta je uvelike uznemirena - čak i praznovjerna - ali Adamson je dobro znao o postojanju primarnih srednjih bića, i on je zaključio da je nešto slično transduhovno bilo pred njegovim očima. Kada je drugo čudno potomstvo stiglo, on je odlučio da ih pari, jer jedno je muško, a drugo žena a to je podrijetlo sekundarnog reda srednjih bića. U sto godina, prije nego što je ovaj fenomen prestao, rođeno je gotovo dvije tisuće takvih bića.
Adamson je živio 396 godina. Mnogo puta se vratio da posjeti svog oca i majku. Svakih sedam godina i Ratta je putovala na jug do drugog vrta, a u međuvremenu srednja bića su ga obavijestila o dobrobiti svoga naroda. Tijekom Adamsonovog života oni su učinili veliku uslugu u izgrađivanju novih i nezavisnih svjetskih središte za istinu i pravednost.
Adamson i Ratta su tako na čelu ovog korpusa čudesnih pomagača, koji su radili sa njima tijekom svog dugog života za pomoć u širenju napredne istine u širenju viših standarda duhovnog, intelektualnog i fizičkog života. A rezultati tog nastojanja na svjetskim poboljšanjima nikada nije potpuno zasjenila naknadna retroregresivna razdoblja.
Adamsoniti održavaju visoke kulture gotovo 7000 godina nakon vremena Adamsona i Ratte. Kasnije su se počeli mješati sa susjednim Noditima i Andonitima i također su bili uključeni među priče o "junacima starog." A neki od naprednijih grupa tog doba su ustrajali postati latentni dio kulturnog potencijala koji je kasnije procvjetao u europske civilizacije.
Dok su primarna srednja bića gotovo nadljudskog podrijetla, sekundarni su potomci čiste Adamičke rase sjedinjene as humaniziranim potomcima predaka ćije je zajedničko podrijetlo iz višeg zbora bića.
Među Adamsonovom djecom bilo je samo šesnaest neobičnih predaka sekundarnih međubića. Ovi jedinstvena djeca su jednako podijeljeni što se tiče seksa, a svaki par je sposoban za proizvodnju sekundarnih međubića svakih sedamdeset dana po kombiniranoj tehnici spola i neseksualne veze. A takav fenomen nikada nije bio moguć na Zemlji prije tog vremena, niti se ikada dogodio od tada.
Ovih šesnaestoro djece je živjelo i umrlo (osim za njihove osobitosti) kao smrtnici Zemlje, ali je njihovo električno napajano potomstvo živi neprestano, nije predmet ograničenja smrtnog tijela. Svaki od osam parova na kraju proizvodi 248 međubića, a time je izvorni sekundarni korpusa – njih 1.984 u broju - dolaze u postojanje. Postoji osam podskupina sekundarnih međubića. Oni su određena kao A-B-C prvi, drugi, treći, i tako dalje. A tu su D- E-F prvi, drugi, i tako dalje.
Nakon što su se vjerna Adamova primarna srednja bića vratili u službu Melkisedeka, sekundarne grupe su bile priključene na Adamsonov centar do njegove smrti. Trideset tri od tih sekundarnih međubića, načelnici njihove organizacije nakon smrti Adamsona su nastojali pokrenuti cijeli projekt preko službi Melchizedeka, čime utječu na vezu s osnovnim korpusom. Ali ne uspijevaju to postići, oni puštaju svoje suputnike i odlaze u službu planetarnih Melkizedeka. Nakon smrti Adamsona ostatak sekundarnih srednjih bića postaje čudna, neorganizirana grupa i drži distanciran utjecaj na Zemlji. Od tog vremena do dana Machiventa Melkisedeka su vodili nepravilano i neorganizirano postojanje. Oni su djelomično dovedeni pod kontrolu ovog Melkisedeka, ali su i dalje proizvodili brojne vragolija do dana Krista Mihaela. A tijekom svog boravka na Zemlji su svi napravili konačnu odluku da svojoj budućoj sudbini budu odani i većina se zatim pridružuje pod vodstvom primarnih srednjih bića. Većina primarnih srednjih bića je pala u vrijeme pobune Lucifera. Kada se razaranja planetarnih pobune uračuna, među ostalim gubicima je otkriveno da od izvornih 50.000, njih 40.119 su se pridružili pobuni. Izvorni broj sekundarnih srednjih bića je 1.984, a od tih 873 se nije uskladilo sa vladavinom Mihaela i bili su uredno internirani u vezi s planetarnim presuduma o Zemlji na dan Pedesetnice. Nitko ne može predvidjeti budućnost tih palih stvorenja. Obje skupine pobunjenih srednjih biće sada su u pritvoru i čekaju konačno suđenje u poslovima pobune sustava. Ali oni su učinili puno čudnih stvari na zemlji prije inauguracije ovog planetarnog dijeljenja ..
Ova nelojalana srednja bića bili su u mogućnosti otkriti se očima ljudi pod određenim okolnostima, a posebno je to istina za suradnika Belzebuba, vođe otpadničke sekundarne skupine međubića. No, ova jedinstvena stvorenja ne smije se pobrkati s određenim pobunjeničkim kerubinama i serafina koji su također bili na Zemlji do trenutka Kristove smrti i uskrsnuća. Neki od starijih pisaca određuju ova buntovna stvorenja kao zlie duhova i demone, a serafimske otpadnike kao zle anđele.
Na svijetu zli duhovi ne mogu posjedovati smrtni um nakon darovanog života Rajskog Sina. Ali prije ovog dana Krista Mihaela na Zemlji ta pobunjena međubića su zapravo bila u mogućnosti utjecati na umove nekih lošijih ljudi i kontrolirati njihove akcije.
Nije samo figurativni govor, kada zapis navodi: "I oni su mu donijeli sve vrste bolesnih naroda, oni koji su bili opsjednuti vragova i onih koji su luđaci". Isus je znao prepoznati razliku između ludila i demonskog posjeda, iako su ova stanja uvelike bila zbunjujuća u svijesti onih koji su živjeli u one dane i generacije.
Obje vrste su nematerijalne bića što se tiče prehrane i unosa energije, ali oni sudjeluju u mnogim ljudskim osobinama i mogu uživati i slijediti svoj humor, kao i vaše bogoslužje. Kada je priključen na smrtnika, ulaze u duhu ljudskog rada, odmora i igre. Ali međubića ne spavaju, niti oni posjeduju moć rađanja. U određenom smislu sekundarne grupe se razlikuju po uzoru na muškost i ženskost, često se govori kao "on" ili "ona". Oni često rade zajedno u takvim parovima.
Srednja bića nisu ljudi, niti su anđeli, ali sekundarna srednja bića su, u prirodi, bliže čovjeku od anđela, oni su, na neki način, naše rase te su, stoga, puni razumijevanja i suosjećajnosti u dodiru s ljudskim bićima, oni su neprocjenjivi za serafina u svom radu sa raznim rasama čovječanstva, i oba vrste su neophodne za serafina koji služe kao osobni čuvari ljudi.
Ujedinjena srednja bića Zemlja su organizirani za službu planetarnim serafina, u skladu s urođenim sposobnostima i stečenih vještina, u sljedeće skupine:
1. Srednja bića glasnici. Ova grupa nosi imena, oni su mali korpus i od velike pomoći na svijetu u službi brze i pouzdane osobne komunikacije.
2. Planetarni stražari. Srednja bića su čuvari, stražari, zemaljskih prostora. Oni obavljaju važne dužnosti promatrača za sve brojne pojave i vrste komunikacije koje su uvoze od nadnaravnih bića na Zemlji. Oni obilaze nevidljiva duhovna područja na planetu.
3. Kontakt osobe. U kontaktima su sa ljudskim bićma svjeta, kao što je s predmetom po kojem su te komunikacije prenosive, srednja bića su uvijek zaposleni. Oni su bitan faktor u takvim posredovanjima u duhovnim i materijalnim razinama.
4. Napredni pomagači. To su više duhovni od srednjih stvorenja, i oni su raspoređeni kao asistenti na različite vrste serafina koji djeluju u posebnim skupinama na planeti.
Srednja bića variraju u svojim sposobnostima da kontaktiraju sa serafima iznad i sa svojim ljudskim rođacima u nastavku. To je iznimno teško, primjerice, za primarnu grupu međubića da izravno kontaktiraju sa materijalnim agencijama. Oni su znatno bliže anđeoskom obliku bića te su stoga obično dodjeljuju za rad i služenje sa duhovnim silama stanovnika na planeti. Oni djeluju kao pratitelji i vodiči za nebeske posjetitelje i studenate pridošlice, dok sekundarna srednja bića su gotovo isključivo vezana za službu materijala bića područja.
1.111 odanih sekundarnih srednjih bića su sudjelovali u važnim misijama na Zemlji. U usporedbi s njihovim osnovnim suradnicima, oni su izrazito materijalni. Oni postoje samo malo izvan raspona ljudske vizije i posjeduju dovoljno široku prilagodbu kako bi, po volji, imali fizički kontakt s tim što ljudi nazivaju "materijalne stvari." Ova jedinstvena stvorenja imaju određene ovlasti nad određenim stvarima vremena i prostora, izuzev životinjske stvarnosti. Mi smo kao grupa ostvarili kontakt sa njima.
Mnoge od više doslovnih pojava pripisuju se anđelima ali su u izvedbi sekundarne grupe srednjih bića. Kada je na početku učitelji evanđelja Isusa bačeni u zatvor u neznanju vjerske vođe tog dana govore, stvarno "anđeo Gospodnji", "noću otvori vrata tamnice i doveo ih naprijed." No, u slučaju Petra oslobođenje nakon ubojstva Jakova od Herodova reda, to je bio srednje biće koji je izvršio rad a pripisuje se anđelima. Njihov glavni rad danas je nezapažena osobna veza suradnika tih muškaraca i žena koji čine planetarni rezervat korpusa sudbine. To je rad ove srednje grupe, vješto ustupljen određenih primarnih korpusa, koji su donijeli koordinaciju osobnosti u okolnosti na Zemlji što u konačnici inducira planetarne svemirske supervizore za pokretanje one molbe koje su rezultirale dodjeli mandata što je omogućilo niz objava od kojih je ova prezentacija dio. No, to bi trebalo biti jasno da međubića nisu uključeni u prljave predstave koje se odvijaju pod općim oznaku "spiritualizma."
Srednja bića se može smatrati kao prvu skupinu stalnih stanovnika Zemlje. Za razliku od različitih redova bića iz visokih civilizacija koja su dodijeljena službi na planetu, srednja bića žive na naseljenim svijetovima. Serafi dolaze i odlaze, ali srednja bića ostaju i ostat će, iako su ipak u službi po tome što su rodom sa planeta, oni daju jedan kontinuitet režima koja usklađuje i povezuje promjenu upravama.
Kao stvarni građani Zemlje srednja bića iskazuju veliki interes za sudbinu u tom području. Oni su određene udruge, koje uporno rade za napredak njihovog materijalnog planeta.
Iako je njihova sposobnost da prelaze energije krugova čini da je planetarno odlazak moguć bilo kojem srednjem biću, oni su se pojedinačno obvezali da neće napustiti planet prije njihovog objavljivanja od strane neke svemirske vlasti. Međubića su usidreni na planeti do dobi evolucije Zemlje na viši nivo.
Srednja bića su vezana za planet, ali mogu kao smrtnici razgovarati s putnicima iz daljine i tako učiti o udaljenim mjestima na planetu, tako da srednja bića mogu razgovarati s svemirskim putnicima kako bi saznali o dalekim mjestima u svemiru. Dakle, oni su bolje upoznati sa ovim sustavom i svemirom, čak i sa nadsvemirom i njegovom sestrinskom kreacijom, i tako oni se pripremaju za građanstvo na višim razinama postojanja stvorenja.
Dok su međubića su dovedeni u postojanje potpuno razvijena - ne doživljavaju ni razdoblje rasta ili razvoja iz nezrelosti - oni nikada ne prestaju rasti u mudrosti i iskustvu. Poput ljudskih stvorenja, i oni imaju kulturu koja je u dobroj vjeri evolucijsko postignuće. Postoje mnogi veliki umovi i moćni duhovi između korpusa srednjih bića Zemlje.
U većim aspektima civilizacija Zemlje je zajednički proizvod zemljinih ljudi i srednjih bića, a to je istina usprkos prisutnih razlika između dvije razine kulture, diferencijal koji se neće nadoknaditi prije dobi evolucije Zemlje.
Središnje kulture, kao proizvod besmrtnog planetarnog građanstva, su relativno imuni na one vremenske događaje koji opsjedati ljudske civilizacije. Generacije ljudi su zaboravile, a korpus srednjih bića se sjeća, te su riznica memorije tradicije našeg svijeta. Tako kultura planeta ostaju uvijek prisutna, te je u pravilnom okolnostima dostupna kao dragocjena sjećanja na prošle događaje, kao što je ovostoljetna priča o životu i učenjima Isusa koje je dano od strane srednjih bića Zemlje svojim rođacima u tijelu-ljudima.
Tko god ima neku vrstu kirlijanove kamere kojom može snimati auru, teoretski bi mogao zabilježiti i prisutnost srednjeg bića u svojoj blizini.
Pored ljudi i delfina oni su treća inteligentna vrsta stalnih stanovnika Zemlje koji uporno rade na napretku i prosvjetljenju te evolucijskom ubrzanju naše Zemlje.
Slučajno sam naišao na ovaj film o tajni iza materije, koji iznosi činjenice koje će se rijetko sresti a sam film je pun informacija koje i sam iznosim ili namjeravan iznjeti. Film treba pogledati.
Ova 2012 godina je zaista kritična za opstanak planete Zemlje, a u prethodnim postovima sam govorio da nema visokih civilizacija u svemiru koje pomažu opstanku mi bi i kao ljudska civilizacija a i kao planeta već početkom 2000 godine otišli u propast. Propast ekološkog sustava bi bila takva da novi početak nebi bio moguć. Zato je važno, bitno i hitno djelovati na sve moguće načine – od osobnih postupaka do globalnog širenja znanja da bi se na svaki način ubrzala evolucija. TO NA ZEMLJI NITKO NEĆE URADITI UMJESTO NAS LJUDI I DELFINA KAO JEDINE INTELIGENTNE VRSTE BIĆA NA NAŠOJ PLANETI OSIM LJUDI.
Civilizacije iz svemira će pomoći ali posao moraju napraviti ljudi. Od svih naroda na Zemlji u tome ključnu ulogu imaju Židovi, oni su jedini izravni predstavnici civilizacije Huva, oni su „izabrani narod“ ali to nije povlastica, to je težak teret.
OVA TEMA SE TIČE KOLIKO ZNANJA TOLIKO I DUHOVNOG UVIDA, JER ZA MNOGE ĆE OVI UVIDI BITI NAJOBIČNIJE BUDALAŠTINE. U BITI OBIČAN ČOVJEK NIJE DALEKO OD ŽIVOTINJE - ŠTO MAJMUN VIDI TO MAJMUN RADI - JER MUDROST JE UPUĆENOST ONA SE MASI TEŠKO MOŽE PRENIJETI - PRIHVAĆAJU JE I SHVAĆAJU TEK RIJETKI POJEDINCI.
Religija je igrala i još igra vrlo važnu ulogu u razvoju čovjekove svijesti pa ću u slijedećim spotovima pisati o njezinoj povjesti i današnjem stanju religije na ovim prostorima, prevenstveno o katoličkoj i pravoslavnoj vjeri i crkvi te islamu.i njihovom utjecaju na prosječnu ljudsku populaciju.
Emisija o pokolu delfina u Japanu emitirana na HTV2 u 20 sati 17.03.2012 me toliko potresla i razljutila da nisam mogao dugo doći u normalno psihičko stanje pa zato i pišem ovaj post.
PREPORUČUJEM SVIMA DA PROČITAJU MOJE PRETHODNE POSTOVE O DELFINIMA JER ĆE SHVATITI KOLIKI JE TO ZLOČIN PREMA JEDNOJ VISOKO INTELIGENTNOJ VRSTI BIĆA.
JAPANCI NE SHVAĆAJU:
1.jedući meso delfina zatrovano živom ugrožavaju svoje zdravlje
2.djeleći meso delfina zatrovano živom ugrožavaju vlastitu djecu
3.ubijajući delfine bez razloga zbog navodne tradicije izazivaju vlastitu karmu-propast
SVRHA I BIT DELFINA JE SLIJEDEĆA:
1.ČUVANJE PLANETA Zemlje od civilizacija iz svemira koje nemaju prijateljske namjere prema našem planetu jer delfini svojom izuzetno jakom snagom svijesti uglavnom uspiju otjerati sve takve posjetitelje prije dolaska u Zemljinu orbitu.
2.ČUVAJU I KONTROLIRAJU more od bića koja se protive razvoju Zemlje a žive u velikim dubinama oceana.
3.URAVNOTEŽUJU ENERGETSKU MREŽU ZEMLJE, oni su globalni bioenergetičari planeta koji bi bez njihove pomoći brzo utonuo u propast ekoloških katastrofa. To rade zajedno sa civilizacijama iz svemira koje im pomažu.
4. KOMUNICIRAJU SA LJUDIMA i postepeno im daju tehnološka znanja koje je posjedovala civilizacija Atlantide.
5.UČE LJUDE TEHNICI ENERGIJE LJUBAVI zajedno sa svemirskom civilizacijom Huve poznate od svojih najviših predstavnika Melkizedeka.
I još mnogo toga. ALI DELFINI TO NEĆE MOĆI RADITI AKO IH LJUDI I DALJE BUDU UBIJALI JER SU GLUPI I TUPI POPUT ONIH JAPANACA KOJI UBIJAJU DELFINE PA NJIHOVO MESO ZATROVANO ŽIVOM DAJU SVOJOJ DJECI A I SAMI GA JEDU, SVIJESNI TOG TE NA KRAJU UMIRU U MUKAMA JER JE TROVANJE ŽIVOM JEDNA OD NAJGORIH BOLESTI KOJU SI MOŽETE ZAMISLITI.
JAPANSKO OTOČIJE JE NA VRLO TRUSNOM PODRUČIJU I U NEDOSTATKU DELFINA ENERGETSKE MREŽE SE NE MOGU POPRAVITI PA IM SE DEŠAVAJU DOGAĐAJI POPUT RAZORNOG TSUNAMIJA U OŽUJKU 2011 godine. VALJDA NISU SVIJESNI DA IM KITOVI I DELFINI POMAŽU U STABILIZACIJI ENERGETSKE MREŽE PA IM SE I DEŠAVAJU KATASTROFE KAO VELIKI POTRESI I TSUNAMI U 2011 GODINI. ONI SI SAMI PILE GRANU NA KOJOJ SJEDE KAO ŠTO SI SAMI TRUJU DJECUDELFINOVIM MESOM ZATROVANIM ŽIVOM.
AKO JAPANCI HOĆE SVI OTIĆI U P.M. SA NOVIM RAZORNIM POTRESIMA I POTONUTI, NEKA IDU ALI SVOJIM POTEZIMA UGROŽAVAJU STABILNOST CIJELE PLANETE ZEMLJE UNIŠTAVAJUĆI KITOVE I DELFINE U OCEANIMA.
JESU LI JAPANCI NORMALNI-KAKO SI TO MOGU DOPUŠTATI
U emisiji je točno rečeno da su stari Grci imali smrtnu kaznu za svakog čovjeka koji ubije delfina jer su znali njihovu bit i svrhu. Civilizacija stare Grčke je potekla iz Atlantidske civilizacije, zato su znali.
Dok je bio na Zemlji, Isus je govorio o "mnogim stanovima u Očevom svemiru." Svih pedeset šest svjetova koji orkužuju Jeruzem, centralni planet našeg sustava na određeni način omogućuju postojanje prijelazne kulture uzlaznih smrtnika, dok sedam satelita koji okružuju prvi svijet preciznije nose naziv "prebivališni svjetovi." Ti svijetovi su fizički ali na drugoj brzinskoj ovojnici, ili popularno u „drugoj dimenziji“. Na te svijetove pristižu inteligentna bića iz svih 620 evolucijskih svijetova našeg sustava nakon smrti fizičkog tijela.
Na prvom prebivališnom svijetu sve preživjele osobe moraju zadovoljiti uvjete roditeljske uloge svojih rodnih planeta. Ni jedan materijalni smrtnik ne može izbjeći iskustvo podizanja djece, njihove ili tuđe, bilo na materijalnim svjetovima ili kasnije na finalističkim svjetovima Jeruzema. Očevi moraju proći kroz ovo bitno iskustvo jednako kao i majke. Škole koje podižu novorođenčad počivaju na ovom prvom svijetu prijelazne kulture. Ove škole za novorođenčad prvenstveno rade na podizanju i odgajanju djece vremena, uključujući i djecu koja su umrla na evolutivnim svjetovima prije postignuća individualnog statusa u svemirskim arhivima. Ova novorođenčad uzlaznih smrtnika, uvijek primaju personifikaciju u izvornom fizičkom statusu u vijeme smrti, jedno bez reproduktivne moći. I buđenje nastupa upravo u času dolaska njihovih roditelja na prvi prebivališni svijet. I ova djeca zatim primaju svaku priliku, u svom novom obličju, izabrati put jednako kao što bi to bila u stanju učiniti na Zemlji koji su posvjedočili preuranjeni svršetak njihovog života.
Na prebivališnim svjetovima smrtna bića koja se ovom prilikom podižu iz mrtvih nastavljaju svoje živote upravo tako gdje ih je zatekla smrt. Dok pri prelasku s Zemlje na prvi prebivališni svijet može se primijetiti bitnija razlika, ali da smo bili rođeni na normalnijem i naprednijem vremenskom svijetu, teško da bismo primijetili razliku izuzev što bi imali drugačije tijelo, čovjekov tjelesni hram ostaje na rodnom svijetu.
U samom centru aktivnosti prvog prebivališnog svijeta počiva centar za podizanje mrtvih, ogromni hram posvećen sklapanju ličnosti. Ova ogromna građevina u sebi nosi centralno sastajalište mnogih bića, pored ostalih i oni iz visoke civilizacije Aragon djeluju s ovim bićima pri uskrsnuću mrtvih.
Zabilješke smrtničkog uma kao i aktivni uzorci smrtnikovih uspomena prevedeni od materijalnih do duhovnih razina, postaju osobni posjed distanciranih božanskih Tajanstvenih Osmatrača, ovi poduhovljeni činitelji uma, uspomena i ličnosti stvorenog bića zauvijek postaju dio takvih Osmatrača. Matrica uma smrtnog bića kao i pasivni potencijali identiteta počivaju u duši koja je povjerena na čuvanje serafskim čuvarima sudbine. I upravo u ovom sjedinjenju duše koja je povjerena serafu i duha-uma koji je povjeren Osmatraču počiva novo stvaranje ličnosti stvorenog bića i uskrsnuće usnule preživjele osobe.
Iz ovog Hrama Novog Života pruža se sedam radijalnih krila, dvorana za uskrsnuće smrtnih rasa. Svaka građevina je posvećena sklapanju jedne od sedam rasa vremena. U svakom krilu postoji stotinu tisuća osobnih stanica uskrsnuća i krila se u centru završavaju kružnim dvoranama grupne asemblaže koje u svojim stanicama za buđenje mogu ugostiti milijun osoba. Ove dvorane su okružene stanicama posvećenim ličnoj asemblaži miješanih rasa normalnih poslije-adamičkih svjetova. Neovisno o tome koja vještina može biti u upotrebi na individualnim svjetovima vremena vezano uz specijalna ili dispenzacijska uskrsnuća, stvarna i svesna asemblaža istinske i potpune ličnosti se uvijek odvija u resurekcijaskim dvoranama prvog prebivališnog svijeta. Iz dvorana uskrsnuća prelazi se u melkizedeški sektor, gdje se prima trajno prebivalište. Zatim slijedi deset dana osobne slobode. Slobodno se može istražiti neposreno okružje novog doma i upoznati se s programom koji se neposredno očekuje. Pored toga se može zadovoljiti želju za pregled arhive i da potražiti svoje najdraže kao i druge zemaljske prijatelje koji su prije stigli na ove svjetove. Na koncu ovog desetodnevnog slobodnog perioda započinje drugi korak rajskog putovanja, kako prebivališni svjetovi predstavljaju stvarne obrazovne centre, a ne samo smještajni planeti.
Na prvom prebivališnom svijetu (ili na nekom drugom u slučaju naprednijeg statusa) se može nastaviti s intelektualnom obukom i duhovnim razvojem upravo na istoj onoj razini gdje je prekinut prilikom smrti. Između časa planetarne smrti i uskrsnuća na prebivališnom svijetu, smrtni čovjek ne prima ništa drugo izuzev spoznaje činjenice da je preživio smrt. Ovdje se nastavlja upravo tamo gdje se prekinuli na zemlji.
Gotovo cijelo iskustvo življenja na prvom prebivališnom svijetu počiva u otklanjanju nedostataka. Preživjela bića prvog smještajnog svijeta u sebi nose tako mnogobrojne i raznolike nedostatke u pogledu karaktera smrtnog bića i mjere ljudskog iskustva, da glavne aktivnosti ovog svijeta počivaju na korekciji i ispravci ovih mnogostrukih nasljeđa tjelesnog života na materijalnim evolutivnim svjetovima vremena i prostora.
Studenti prvog prebivališnog svijeta su naravno u duhovnom pogledu daleko napredniji od ovog posve ljudskog stadija postignuća.
Ako se ne traba zadržati na prvom prebivališnom svijetu, na koncu desetodnevnog odmora ponovo se odlazi na počinak i ide na drugi svijet, i nakon svakih deset dana se nastavlja napredovati dok se ne stigne do svog položaja.
Pri svakom napretku s jednog prebivališnog svijeta na drugi, prima se novoizgrađeno i prikladno prilagođeno tijelo.
Premda svi uzlazni preživjeli ljudi imaju nova tijela, kroz svih sedam svjetova se nastavlja jesti, piti i odmarati se. Ovdje se živi na posebnoj hrani, vrsti živuće energije koja nije poznata na materijalnim svjetovima. Ta nova tijela potpuno koriste vodu i hranu; nema otpada. Razmislite o slijedećem: Prvi prebivališni svijet je uveliko materijalan planet koji predstavlja početke novog režima. Mi smo tu još uvijek ljudsko biće i dok kao takvi nismo daleko od ograničenih gledišta smrtničkog života, na svakom se svijetu može vidjeti jasan napredak. Sa svijeta na svijet postaje se sve manje materijalni, sve intelektualniji i ponešto više duhovni. Najbitniji duhovni napredak nastupa na posljednja tri od sedam progresivnih svjetova.
Na prvom prebivališnom svijetu bitno se nadoknađuju biološki nedostaci. Ovi nedostaciju u planetarnim iskustvima spolnog života, obiteljskih veza i roditeljske uloge treba bilo korigirati ili planirati njihovu korekciju za budućeg života među obiteljima na Jerusemu.
Drugi prebivališni svijet prvenstveno pruža uvjete za uklanjanje svih faza intelektualnog sukoba i otklanjanje svih vrsta mentalne neusklađenosti. Razvoj koji bića postižu na drugom prebivališnom svijetu može se usporediti s intelektualnim statusom kulture razdoblja poslije djelovanja Sudbenog Sina na idealnom evolutivnom svijetu.
Treći prebivališni svjet je obilježen velikim osobnim i društvenim postignućem svih koji nisu uspjeli ostvariti ekvivalentno postignuće kulturnih krugova prethodno oslobođenju iz zemaljskog tijela na rodnim svjetovima. Na ovom svijetu započinje pozitivniji obrazovni rad. Obrazovni program prva dva prebivališna svijeta prevenstveno ima za cilj uklanjanje nedostataka--negativnost--nastojeći dopuniti životno iskustvo u tjelesnom obličju.
Na četvrtom prebivališnom svijetu individualna uzlazna bića nalaze svoje mjesto u radnim grupama i razrednim aktivnostima ovog života. Uzlazna bića ovdje razvijaju sve veće poštovanje umreženog sustava i drugih faza lokalnokozmičke kulture i napretka.
Prijevoz do petog prebivališnog svijeta predstavlja veličanstven korak naprijed u životu progresivca. Život na ovom svijetu pruža nagovještaj jeruzemskog života. Ovdje se počinje ostvarivati visoka sudbina odanih evolutivnih svjetova koji mogu posve normalno uznapredovati do ovog stadija za vrijeme prirodnog planetarnog razvoja. Kultura ovog prebivališnog svijeta uopćeno odgovoara ranom dobu stadija svjetla i života na planetima normalnog evolutivnog razvoja. I iz ovog se može zaključiti zašto je visoko kulturnim i progresivnim ljudskim bićima s odgovoarajućih naprednih evolutivnih svjetova nekom prilikom dopušteno propustiti pojedine, a nekom priliko i sve, prebivališne svjetove.
Stvarno rođenje svemirske svijesti nastupa na petom prebivališnom svijetu. Ovdje se postaje svjestan svemira. Ovo je uistinu razdoblje za proširenje vidika.
Na šestom prebivališnom svijetu bića primaju prve lekcije na temu budućeg puta u obličju duha koji neposredno prati diplomiranje s obrazovnih institucija lokalnog svemira.
Tu se stvara se novo biće i po prvi put predstvalja svojim suradnicima sa novim imenom, nakon čega prima četrdesetodnevnu umirovljenost od svih rutinskih aktivnosti kako bi se posvetilo duhovnoj meditaciji i izabralo najpovoljniju alternativnu stazu havonskog puta i najpoželjniju metodu rajskog postignuća. Ali ova veličanstvena bića još uvijek imaju više-manje materijalnu prirodu; oni se nalaze daleko od istinskog obličja duha; s duhovnog gledišta, više nalikuju nadsmrtnicima, dok još uvijek stoje niže od anđela. Ali oni se pretvaraju u istinski izvanredna stvorenja.
Sedmi prebivališni svijet predstavlja krunidbeno postignuće neposrednog posmrtnog puta. Za vrijeme boravka na ovom svijetu prima se pouka od višebrojnih učitelja, koji bića zajednički nastoje pripremiti za postignuće prebivališnog statusa na Jerusemu. Sve uočljive razlike između smrtnika s izoliranih i retardiranih svjetova na jednoj i smrtnika s naprednijih i prosvjećenijih svjetova na drugoj strani, iščezavaju za vrijeme putovanja na ovom sedmom prebivališnom svijetu.
Smrtnici koji idu cijelim putem prebivališnog života sedam puta imaju priliku proći kroz počinak usklađenja i buđenje uskrsnuća u novom tijelu. Ali posljednja dvorana uskrsnuća, završno mjesto buđenja, ostaje na njima na sedmom prebivaličnom svijetu. Promjena obličja nakon ovog časa više ne zahtijeva gubitak svijesti ili prekid kontinuiteta osobnih uspomena.
Sva ljudska bića potječu s evolucijskih planeta, svjetova gdje započinje životni put njihovog i našeg uspona. Naš život započinje na Zemlji, gdje se sklapa privremena zajednica između nas i našeg božanskog fragmenta Oca Svih-Tajanstvenog Osmatrača. Mi smo obdareni savršnim vodičem; ako stoga budemo iskreno hodili stazom vremena i ako postignemo konačni cilj vjere, steći ćemo nagradu stoljeća; postići ćemo vječno sjedinjenje sa Tajanstvenim Osmatračem. Time će započeti naš pravi život--život upona--kojem naš sadašnji život služi jedino kao uvod. Bit će to početak predstojeće uzvišene i napredne misije koju trebamo sprovesti kao finalista vječnosti. I u toku dugog niza stoljeća i stadija evolucijskog rasta, jedna će komponenta našeg bića ostati apsolutno nepromjenjena--naša ličnost--koja je postojana unatoč sveopćoj promjeni.
Otac Svih daruje ličnost svojim stvorenim bićima kao potencijalno vječno obdarenje. Ovaj božanski dar može djelovati na brojnim razinama kao i u nizu kozmičkih situacija koje se kreću od niskih konačnih do najviših absonitnih, čak i do granica apsoluta.
Tip ličnosti koji je podaren ljudima na Zemlji posjeduje potencijal za devetodimenzionalni samoizražaj ili ostvarenje osobe. Od ovih dimenzionalnih pojava, tri se mogu ostvariti na konačnoj razini, tri na absonitnoj i tri na apsolutnoj. Na podapsolutnim razima, bića mogu doživjeti ovu sedmu ili dimenziju cjelokupnosti kao stvarnost ličnosti. Ova vrhovna dimenzija predstavlja pridruživi apsolut i premda nije beskonačna, posjeduje dimenzionalni potencijal za podbeskonačni prodor apsolutnog.
Konačne dimenzije ličnosti tiču se svemirske duljine, dubine i širine. Duljina pokazuje značenje, dubina obilježava vrijednost, širina obuhvaća uvid - sposobnost bića da doživi neospornu svijest svemirske stvarnosti. Život je uistinu proces koji se odvija između organizma (bitka) i njegovog okruženja. Ovoj vezi između organizma i njegovog okruženja, ličnost pridaje vrijednost identiteta i značanja kontinualnosti. Jasno je stoga da veza između podražaja i posljedice ne predstavlja čisto mehanički proces, kako ličnost sudjeluje u cijelokupnosti ove sitacije. Mehanizmi će uvijek biti obilježeni pasivošću; organizmi uvijek posjeduju prirođeno svojstvo aktivnosti. Fizički život je proces koji se ne odvija toliko unutar organizma koliko između organizma i njegovog okruženja. I svi takvi procesi imaju tendenciju da stvore i utemelje organske uzorke reagiranja na takvo okruženje. I svi su takvi usmjerivački uzorci visoko utjecajni pri odabiru cilja. Posredničkim djelovanjem uma uspostavlja se smislen odnos između okruženja i čovjekovog "ja." Sposobnost i voljnost organizma da učini tako bitne kontakte s okruženjem (reakciju na podražaj) predstavlja stav cijele ličnosti.
Ličnost ne može uspješno djelovati u izolaciji. Čovjek je po svojoj naravi društveno biće; njega prožima žudnja da nekome pripada. Doslovno je istina, "Ni jedan čovjek ne živi za sebe." Ali koncept ličnosti koji označava cjelinu živog i djelujućeg stvorenog bića označava mnogo više nego integraciju odnosa; on označava ujedinjenje svih komponenti stvarnosti i koordinaciju svih odnosa. Odnosi postoje između dva predmeta, dok tri ili više predmeta tvore sistem i takav sistem predstavlja mnogo više nego uvećan ili složen odnos. Ova razlika je jako bitna, kako u svemirskom sistemu individualni članovi nisu uzajamno povezani, izuzev što su povezani s cijelim i kroz individualnost cijelog. U ljudskom organizmu, zbroj komponenti sačinjava bitak – individualnost - no takav proces ni najmanje ne naliči ličnosti, koja je ujedinitelj svih ovih komponenti pri njihovom odnosu s svemirskim stvarnostima. U agregatu, dijelovi se dodaju jedan na drugi; u sistemu, komponente su uzajamno uređene. Sistemi su značajni radi organizacije - pozicionih vrijednosti. U dobrom sistemu, svaka komponenta ima svoju svemirsku poziciju. U lošem sistemu, javljaju se bilo nedostaci ili nered - poremećaji. U ljudskom sistemu, ličnost je ta koja ujedinjuje sve aktivnosti zauzvrat unoseći svojstva identiteta i stvaralaštva.
Ljudi na Zemlji obično prepoznaju jednu vrstu smrti, fizički prekid životnih energija, no kad je riječ o opstanku ličnosti, postoje tri vrste smrti:
1. Duhovna smrt (smrt duše). Nakon što smrtni čovek konačno odbije produženje života, nakon što po zajedničkom mišljenju Tajanstvenog Osmatrača i preživjelog sefara bude proglašen duhovno propalim, morontijalno uništenim, nakon što je ovaj ravnopravni sud zabilježena, vladari Nadsvemira donesu naredbu da se Osmatrač odmah oslobodi iz smrtničkog uma. No Osmatračevo se oslobođenje ne odnosi na dužnosti osobnog ili grupnog serafa koji se brine o osobi u kojoj je prehodno živio Osmatrač. Po svom značaju, ova je smrt konačna neovisno o privremenom produženju djelovanja životnih energija fizičkih i umnih mehanizama. S svemirskih stanovišta, čovjek je već mrtav; nastavk života označava čisto održanje materijalnog momentuma svemirske energija ljudskog tijela.
2. Intelektualna smrt (smrt uma). Nakon što, uslijed intelektualnog poremećaja ili djelomičnog uništenja moždanog mehanizma, dođe do prekida djelovanja više službe pomoćnika uma, i ako ovi uvjeti prijeđu izvjesnu kritičnu točku popravljivosti,
Osmatrač koji je do tog časa živio u ljudskom umu, smjesta prima slobodu i odlazi na Sferu Božanstvenosti. Prema svemirskim zapisima, smrtna ličnost se smatra mrtvom pri svakom uništenju bitnih krugova uma ljudske volje i djelovanja. I ovo ponovo, znači smrt, neovisno o nastavku djelovanja životnog mehanizma fizičkog tijela. Tijelo bez uma koji bi bio u stanju koristiti slobodnu volju više ne predstavlja ljudsko biće, no ovisno o prethodnom odabiru ljudske volje, duša takve osobe može preživjeti smrt.
3. Fizička smrt (smrt tijela i uma). Kad ljudsko biće umre, Osmatrač ostaje u okrilju uma sve dok ovaj ne prestane djelovati kao inteligentni mehanizam, što se događa otprilike onog časa kad mjerive energije prestanu proizvoditi po život bitne ritmičke pulsacije. Po ovom prekidu, Osmatrač napušta iščezavajući um bez ikakve pompe i odlazi na Sferu Božanstvenosti.
Nakon smrti, materijalno tijelo ponovo postaje dio prirodnog svijeta iz kojeg je poteklo, dok dvije nematerijalne komponenete preživjele ličnosti nastavljaju postojati: Predpostojeći fragment Boga Oca Svih – Tajanstveni Osmatrač odlazi na Sferu Božanstvenosti na Raju, sa sobom noseći zabilješku sjećanja smrtničkog puta; pored njega, opstaje besmrtna morontijalna duša pokojnika za koju se brine čuvar sudbine. Ove faze i obličja duše, ove formule identiteta koje su nekad bile kinetičke a koje su zatim postale statičkim, predstavljaju elemente koji omogućuju repersonifikaciju na prebivališnim svjetovima; i sjedinjenjem Ispravljača i duše nanovo se stvara preživjela ličnost, koja nam daje novu svijest u času buđenja.
Prilikom smrti, Osmatrač privremeno gubi ličnost dok mu ostaje identitet; ljudsko biće privremeno gubi identitet dok mu ostaje ličnost; na prebivališnim svjetovima, ovo se dvoje ujedinjuju u vječno ispoljenje. Tajanstveni Osmatrač koji je jednom napustio Zemlju ne vraća se u vidu bića u kojem je prethodno živio; ličnost se nikad ne ispoljava bez ljudske volje; i ljudsko biće koje je nakon smrti privremeno ostalo bez Osmatrača nikad ne ispoljava aktivni identitet niti na bilo koji način uspostavlja komunikaciju sa zemaljskim živim bićima. Takve duše koje nemaju Osmatrača posve su nesvjesne u toku kratkotrajnog ili dugotrajnog sna. Takvo biće ne može ispoljiti bilo kakvu vrstu ličnosti ili sposobnosti sve dok proces preživljavanje ne bude konačno sproveden. Onima koji odu na prebivališne svjetove nije dozvoljeno da pošalju poruke svojim najdražim. U toku sadašnjeg sudbenog razdoblje, širom svih svemira vlada zakon koji zabranjuje takve komunikacije.
Nakon fizičke smrti, izuzev u slučaju osoba koje se prevode za života na Zemlji, oslobođeni Osmatrač smjesta odlazi svome domu na Sferu Božanstvenosti. Detalji koji se tiču onoga što se odvija na ovom svijetu dok se očekuje nova pojava preživjelog smrtnika najvećim dijelom ovise o tome da li se ljudsko biće uspinje na prebivališne svjetove po vlastitom individualnom pravu ili mora sačekati da se po okončanju sudbenog razdoblja pozovu sva zaspala preživjela bića izvjesnog plentarnog doba. Ali nakon smrti duhovno i svemirski napredniji smrtnici umru, oni smjesta idu na prebivališne svjetove; općenito, ova mjera stupa na snagu u slučaju onih osoba koje su primile osobne serafske čuvare. Drugi smrtnici mogu biti zadržani dok se ne donese sudbeno riješenje, nakon čega mogu bilo produžiti na prebivališne svjetove ili postati pripojeni redovima zaspalih preživjelih osoba koje će zajednički biti repersonificirane po okončanju tekućeg planetarnog sudbenog razdoblja.
Prilikom smrti, usljed prekida životnog kretanja, remeti se funkcionalni identitet koji je povezan s ljudskom ličnosti. Dok ljudska ličnost nadilazi svoje sastavne dijelove, ona o njima ovisi kako bi stekla funkcionalni identitet. Prekid života uništava uzorke fizičkog mozga koji omogućju djelovanje umnog obdarenja, dok prekid umnog djelovanja uništava smrtničku svijest. Svijest dotičnog stvorenog bića ne može iznova početi djelovati sve dok se ne pripreme svemirske okolnosti koje će istoj ljudskoj ličnosti omogućiti da ponovo djeluje u odnosu naspram žive energije.
Situacija koja omogućuje repersonificiranje postoji zahvaljujući dvoranama uskrsnuća koje su smještene na prijemnim planetima lokalnog svemira. Ovdje, u ovim odajama gdje se sastavljaju komponenete života, nadgledajuće ličnosti obezbijeđuju taj odnos između svemirske energije--morontijalne, umne i duhovne--zahvaljujući kojem uspavane preživjele osobe mogu nanovo steći svijest.
Nova asemblaža sastavnih dijelova negdašnje materijalne ličnosti zahtijeva:
1. Proizvodnju prikladnog obličja, morontija uzorka energije, u kojem novo preživjelo biće može uspostaviti kontakt s neduhovnom stvarnošću i u sastavu kojeg morontija varijanta svemirskog uma može biti uključena u krug.
2. Povratak Osmatarača novom biću koje očekuje njegov dolazak. Osmatrač je vječni čuvar našeg uspinjućeg identiteta; naš Osmatrač je apsolutna garancija da ćetmo mi, a ne neko drugo biće, ući u novo obličje koje treba omogućiti buđenje naše ličnosti. I Osmatrač će biti prisutan prilikom nove asemblaže kako bi ponovo postao Rajki vodič našeg preživjelog "ja."
3. Po asemblaži ovih preduvjeta koji trebaju omogućiti repersonifikaciju, serafski čuvar potencijala zaspale besmrtne duše, uz pomoć brojnih drugih svemirskih ličnosti, daruje ovu novu jedinku novom obličju spojenog uma i tijela, dok predaje ovo evolucijsko djete Vrhovnog u vječnoj vezi s Osmatračem koji očekuje da dođe živjeti u ovom biću. I ovim se završava repersonifikacija, nova asmblaža sjećanja, uvida i svijesti - identiteta.
Činjenica repersonifikacije počiva u tome što nova faza novoodvojenog svemirskog uma probuđenog ljudskog "ja" postaje uklučena u krug uma. Fenomen ličnosti ovisi o održanju identiteta načina na koji bitak reagira na svemirsko okruženje; a ovo se može postići jedino pomoću uma. Bitak opstaje usprkos tome što se sve komponente čovjekovog "ja" neprestano mijenjaju; u fizičkom životu, promjena je postupna; prilikom smrti i repersonifikacije, promjena je iznenadna. Istinska stvarnost cijelog bitka (ličnost) u stanju je reagirati na svemirske uvjete zahvaljujuć neprestanoj promjeni svojih sastavnih dijelova; stagnacija neminovno vodi smrti. Ljudski život je beskrajna promjena životnih komponenti koja je ujedinjena stabilnošću nemijenjuje ličnosti.
Upravo kao sto se leptir pomalja iz gusjenice, tako će se na prebivališnima svjetovima pomoliti istinske ličnosti ljudskih bića, koje će po prvi put biti obznanjene odvojeno od materijalog tijela koje ih je prehodno obavijalo. Takva obličja, dok su posve stvarna, ne predstavljaju energetsje uzorke materijalnog reda, s kakvima smo sada upoznati, ona egzistiraju na višim brzinskim ovojnicama, ali ona su fizička. No oni svejedno služe jednakoj svrsi na svjetovima lolanog svemira kakvoj su naša materijala tijela služila na Zemlji.
Do određene mjere, izgled materijalnog tjeleskog obličja odgovara karakteru identiteta ličnosti; do izvjesne mjere, i fizičko tijelo odražava narav ličnosti. Ovo je još više slučaj kad je riječ o višem obličju. U fizičkom životu, ljudi mogu imati lijepu vanjštinu neprijaznu nutrinu; u višem životu, što je još više istina kad je riječ o višim razinama, obličje ličnosti diretno ovisi o naravi čovjekove nutrine. Na duhovnoj razini, unutarnja narav i vanjština počinju postizati potpuno poistovjećenje, koje postaje sve savršenije na višim i višim razinama duha.
Slobodna volja stvorenog bića ne može postojati bez uma, no ona opstaje neovisno o gubitku materijalnog intelekta. Taj viši um mora evoluirati izravnim kontaktom s svemirskim umom.
Produženje sjećanja svjedoči o očuvanju identiteta izvornog bitka; ono predstavlja bitnu komponentu cjelovite samosvjesti produženja i proširenja ličnosti. Uzorak sjećanja nastavlja postojati u duši, no kako bi postigao izravno samoostvarenje u vidu trajnog sjećanja, ovaj uzorak zahtijeva prisutnost negdašnjeg Osmatrača. Bez Osmatrača, preživjelom smrtniku treba dugo vremena da iznova istraži, upozna i ponovo stekne, svjećanja svijesti--značenja i vrijednosti prijašnje egzistencije.
Po isteku našeg zemaljskog puta, života u vremenskom obličju, probudit ćemo se na obalama boljeg svijeta, gdje ćemo vremenom biti sjedinjeni u vječni zagrljaj s našim vjernim Osmatračem. I u ovom spoju počiva tajna sjedinjenja Boga i čovjeka, tajna konačne evolucije stvorenog bića, koja je vječna istina. Spoj je tajna svetih domena Sfere Uspona i osim onih stvorenih bića koja su doživjela spoj s duhom Božanstva, nitko nije u stanju shvatiti istinsko značenje stvarnih vrijednosti koje se sjedinjuju kad identitet stvorenog bića vremena postaje vječno sjedinjen s duhom Rajskog Božanstva.
Opisujući svojim ograničenim umom narav Vrhovne stvarnosti i astronomsko-kozmološke organizacije svemira moram poći od izvora -opisa Rajskog Trojstva i Rajskog Otoka – kao materijalnog i gravitacijskog centra svemira – centra sve energije, materije, života i ličnosti.
Predstavljajući slike organiziranog kozmičkog poretka, evolucijskog procesa povezanog s Rajskim Trojstvom, govori se o tvorevini koja obuhvaća miljarde naseljenih svijetova koji prolaze različitim stadijima biološke, intelektualne, društvene i duhovne evolucije. Centar svega je Bog.
Da bi se donekle razumjela stvarnost ili egzistecijalna ravan našeg života na zemlji, sunčev sustav i galaksija potrebno je imati bar donekle minimalno znanje o Vrhovnoj stvarnosti iz koje sve to i potječe.
Pojam Boga
Otac Svih je Bog cijele tvorevine, Prvi Izvor i Centar svih stvari i bića. Prvo trebamo misliti o Bogu kao stvoritelju, zatim kao nadgledniku, te konačno kao beskonačnom održavatelju.
Neizmjeran broj planetarnih sistema je načinjen kako bi ih s vremenom naselilo mnoštvo različitih vrsta inteligentnih stvorenja koja mogu poznati Boga, primiti njegovu božansku ljubav i zauzvrat ga voljeti. Svemir nad svemirima je djelo Boga i prebivalište njegovih raznovrsnih stvorenja. "Bog je oblikovao i sazdao Zemlju; on je učvrstio svemir i stvorio ovaj svijet; i nije zemlju stvorio nizašto, već ju je uobličio za obitavanje."
Svi prosvijetljeni svjetovi priznaju i obožavaju Oca Svih, vječnog stvoritelja i beskonačnog održavatelja cijele tvorevine. U svemiru nad svemirima, bića obdarena voljom započinju dugo putovanje prema Raju, čarobnu borbu vječne pustolovine koja vodi k postignuću Boga Oca. Najviši cilj djece vremena je da nađu vječnog Boga, da spoznaju božansku narav i da priznaju Oca Svih. Stvorena bića koja poznaju Boga imaju samo jednu uzvišenu ambiciju, samo jednu prožimajuću žudnju, a to je da u vlastitim domenama postanu onakva kakav je Bog u svom Rajskom savršenstvu i svojoj univerzalnoj domeni pravedne uzvišenosti. Otac Svih koji živi u vječnosti, šalje najviši nalog: "Budite savršeni kao što sam ja savršen." S puno ljubavi i milosti, glasnici Raja su stoljeće za stoljećem raznosili ovaj božanski poziv širom svih svemira, noseći ga i tako pripadnicima ljudskih rasa Zemlje.
Ova veličanstvena i sveopća opomena koja nalaže postignuće savršenstva božanstvenosti, predstavlja glavnu dužnost i treba biti najviša ambicija svih napaćenih stvorenja Boga savršenstva. To što se čovjeku pruža ova prilika da postigne božansko savršenstvo predstavlja najvišu i krajnju sudbinu cijelog čovjekovog duhovnog napretka u vječnosti.
Dok takvo savršenstvo ne mora biti bilo univerzalno u materijalnom smislu, neograničeno u intelektualnom shvaćanju ili obilježeno vrhuncem duhovnog iskustva, ono će biti krajnje i potpuno po svim konačnim aspektima božanstvenosti volje, savršenstva motivacije ličnosti i svjesnosti Boga.
Tu se krije istinsko značenje te božanske zapovijedi "Budite savršeni kao što sam ja savršen," koja za cijele duge i čarobne borbe za postignuće sve viših razina duhovnih vrijednosti i istinskih kozmičkih značenja, neprestano nagoni smrtnog čovjeka da krene naprijed i da stremi k svojoj nutrini. Ova vrhunska potraga za Bogom svemira predstavlja najvišu pustolovinu žitelja svih svjetova vremena i prostora.
Bog je osnovna stvarnost u svijetu duha; Bog je izvor istine u domenama uma; Bog nadsjenjuje sve što je u materijalnim svjetovima. Za sve stvorene inteligencije, Bog je ličnost i svemiru nad svemirima, on je Prvi Izvor i Centar vječne stvarnosti. Bog ne naliči bilo čovjeku ili stroju. Prvi Otac je univerzalni duh, vječna istina, beskonačna stvarnost i očinska ličnost.
Vječni Bog je beskonačno mnogo više od idealizirane stvarnosti ili personificiranog svemira. Bog nije jednostavno čovjekova najviša žudnja, niti je konkretizirano smrtničko nastojanje. Bog nije jedino koncept, potencijalna moć pravednosti. Otac Svih nije sinonim za prirodu, niti je personificiran prirodni zakon. Bog je transcendentna stvarnost, a ne samo čovjekov tradicionalni koncept najviših vrijednosti. Bog nije psihološko usredotočenje duhovnih značenja, niti je "čovjekova najplemenitija tvorevina." U ljudskim umovima, Bog može biti bilo jedna ili više takvih predodžbi, no on je više od toga. Svima koji posjeduju duhovni mir na zemlji i koji teže opstanku ličnosti, Bog je spasitelj i Otac ljubavi.
Bog je sjedinjena, beskrajna inteligencija, potpomognuta čistom ljubavlju. A raste od čiste ljubavi.
Zamislite kišobran i svaka od njegovih žica, kojih ima dvanaest, streme prema vrhu. Upravo je vrh jedan Bog, a zapravo se sastoji od dvanaest. Energija se hrani i postaje jedno. Svih dvanaest stremi prema jednome koje postaje Jedan. Ali, Jedan ne može postojati bez dvanaest. On je ravnoteža i sklad i on je ono što Svemir drži u stanju sklada. Upravo je ovo sustav u kojem ne postoji jedan koji ima veću kontrolu od drugog već su zajedno u skladu.
Mi sada možemo samo simbolično izraziti svoje konačno shvaćanje Boga.
Pojam Sina
Vječni Sin je savršeni i krajnji izraz "prvog" osobnog i apsolutnog koncepta Oca Svih. Prema tome, kad god i kako god se Otac osobno i apsolutno izražava, on to čini kroz svog Vječnog Sina koji je uvijek bio, sada jeste i uvijek će biti, živuća i božanska Riječ. I zajedno s Ocem, ovaj Vječni Sin živi na centru svih stvari, neposredno obavijajući osobnu prisutnost Vječnog Oca Svih.
Našem konačnom umu vremena je potrebno izgraditi sekvencijalno shvaćanje odnosa koji vladaju između vječnih i beskonačnih bića Rajskog Trojstva, tako da je to konceptualna sloboda kad se govori o "Očevoj prvoj osobnoj, univerzalnoj i beskonačnoj misli."
Vječni Sin je izvorni i jedinorođeni Božji Sin. On je Bog-Sin, Druga Osoba Božanstva i sustvoritelj svih stvari. Upravo kao što Otac predstavlja Prvi Veliki Izvor i Centar, Vječni Sin tako predstavlja Drugi Veliki Izvor i Centar.
Vječni Sin je duhovni centar i božanski administrativni upravitelj duhovne vlade svemira nad svemirima. Otac Svih je prije svega stvoritelj a zatim nadglednik; Vječni Sin je prvo sustvoritelj a zatim duhovni administrativni upravitelj. "Bog je Duh," dok je Sin osobno otkrivenje ovog duha. Prvi Izvor i Centar je Apsolut Volje; Drugi Izvor i Centar je Apsolut Ličnosti.
Vječni Sin aktivira onu razinu kozmičke stvarnosti koja ima prirodu duha; Sinova duhovna moć je apsolutna u odnosu na sve kozmičke aktualnosti. Zahvaljujući apsolutnoj moći nad gravitacijom duha, Vječni Sin ima savršenu kontrolu nad uzajamnom povezanošću sve nediferencirane energije duha i aktualizirane stvarnosti duha. Sav čisti nefragmentizirani duh i sva duhovna bića i vrijednosti reagiraju na djelovanje beskonačne privlačne moći prvotnog Rajskog Sina. Duhovno, Vječni Sin je sveprisutan. Budite uvjereni da je duh Vječnog Sina s nama i oko vas, no on nije u nama i nije dio nas kako je to slučaj s Tajnovitim Osmatračem-Fragmentom Boga koji živi u čovjeku.
Vječni Sin je potpuno i beskonačno jednak Ocu Svih. Vječni Sin ima ograničenu moć prenošenja stvoriteljskih povlastica na druga bića. Učinivši Izvornog Sina vječnim, Otac mu je podario moć i povlasticu da mu se pridruži pri božanskom činu stvaranja drugih Sinova koji posjeduju stvaralačka svojstva, što su Otac i Sin činili i što nastavljaju činiti. Ali kad Otac i Sin proizvedu ove Sinove koji su im jednaki u pogledu statusa, stvoriteljske povlastice se očigledno ne prenose na ove osobe. Vječni Sin prenosi stvaralačke moći jedino na svoju prvu i neposrednu personifikaciju. Stoga, kad Otac i Sin djeluju zajednički, oni personificiranju Sina Stvoritelja; međutim, Sin Stvoritelj koji nastaje ovim činom nije u stanju prenijeti stvaralačke povlastice različitim vrstama Sinova koje sam stvara, unatoč tome što se čini da se u najvišim Sinovima lokalnog svemira javlja ograničen odražaj stvaralačkih osobina Sina Stvoritelja.
Izvorni i Vječni Sin je osoba koja je potekla iz "prve" upotpunjene i beskonačne misli Oca Svih. Svaki put kad Otac Svih i Vječni Sin zamisle novu izvornu, jednaku, jedinstevnu i apsolutnu osobnu misao, ta stvaralačka ideja istog časa postaje savršeno i krajnje personificirana u biću i ličnosti novog i izvornog Sina Stvoritelja. Po naravi duha, božanskoj mudrosti i stvaralačkoj moći po kojoj su jednaki Vječnom Sinu, ovi Sinovi Stvoritelji su potencijalno jednaki Bogu Ocu i Bogu Sinu. Sinovi Stvoritelji odlaze s Raja u svemire nad svemirima kako bi u suradnji s upravljačkim i stvaralačkim posrednicima Trećeg Izvora i Centra, upotpunili organizaciju lokalnih svemira sve naprednije evolucije. Ovi Sinovi nisu povezani s centralnim i univerzalnim kontrolama tvari, uma i duha, niti se istima bave. Oni su stoga pri svojim stvaralačkim djelima ograničeni predegzistencijom, prvenstvom i prvotnošću Prvog Izvora i Centra i ravnopravnih Apsoluta. Ovi Sinovi su u stanju služiti jedino onome što su sami stvorili. Apsolutna admistrativna uprava predstavlja bitan dio prioriteta egzistencije koji je neodvojivo povezan s vječnosti prisutnosti. Otac je i dalje prvotan u svemirima.
Upravo kao što su Otac i Sin personificirali Sinove Stvoritelje, tako su Sin i Duh personificirali Sudbene Sinove. Na osnovu svog iskustva utjelovljenja u obličju stvorenih bića, ovi Sinovi stječu pravo da donesu odluke koje se tiču preživljavanja u tvorevinama vremena i prostora.
Pored toga, Otac, Sin i Duh zajednički personificiraju mnogostraneTrojske Sinove Učitelje koji se kreću velikim svemirom kao najviši učitelji svih ličnosti, kako ljudskih tako i božanskih. A postoje i brojne druge vrste Rajskih sinova s kojima ljudi na Zemlji nisu upoznati.
Pojam Beskonačnog Duha
U vječnosti prošlosti, božanski ciklus ličnosti postaje savršen i cjelovit pri personifikaciji Beskonačnog Duha. Bog Djelovanja stječe egzistenciju i prostrana scena prostora je pripremljena za veličanstvenu dramu stvaranja--kozmičku pustolovinu--božansku panoramu vječnih doba.
Prije svega, Beskonačni Duh upoznaje i priznaje svoje božanske roditelje, Oca-Oca i Majku-Sina. On, Duh, bezrezervno utvrđuje njihov pojedinačni identitet. On je u cjelosti svjestan njihovih zasebnih ličnosti i beskonačnih osobina, kao i njihove zajedničke prirode i ujedinjenog djelovanja. Nakon toga, dobrovoljno, s transcendentnom voljnošću i inspirativnom spontanošću, unatoč svojoj ravnopravnosti s Prvom i Drugom Osobom, Treća Osoba Božanstva obećava svoju odanost Bogu Ocu i priznaje svoju vječnu ovisnost o Bogu Sinu.
Kao dio ovog čina i u znak uzajamnog priznanja kako pojedinačne međuovisnosti triju ličnosti tako i njihovog izvršiteljskog jedinstva, uspostavlja se ciklus vječnosti. Ovako postaje Rajsko Trojstvo. Na ovaj se način postavlja scena svemirskog prostora na kojoj se odigrava mnogostruka i beskrajna panorama stvaralačkog izvršenja zamisli Oca Svih kroz ličnost Vječnog Sina i posredstvom Boga Djelovanja, izvršitelja koji sprovodi predstave stvarnosti stvaralačkog partnerstva Oca i Sina.
Bog Djelovanja stupa u akciju i ovo pokreće mrtve komore prostora. Iznenada se stvara bilijun savršenih planeta. Dok prije ovog teoretskog časa vječnosti prostorne energije Raja postoje i djeluju potencijalno, one nemaju aktualnosti postojanja; niti je u ovom času moguće mjeriti silu gravitacije izuzev prema reakcijama materijalnih stvarnosti na njeno stalno privlačno djelovanje. Dok u ovom (teoretski) vječno udaljenom času ne postoji materijalni svemir, istodobno s pojavom bilijun svjetova moguće je uočiti adekvatnu gravitacijsku silu koja može držati ove svjetove u vječnom stisku Rajskog centra gravitacije.
Stvaralačkim činom Bogova iznenada postaje drugi oblik energije i ovaj izliveni duh smjesta dolazi pod kontrolu duhovne gravitacije Vječnog Sina. Tako nakon učvršćenja dvostrukim djelovanjem gravitacije, svemir poprima dodir energije beskonačnosti kao i val duha božanstvenosti. Ovim se priprema tlo života za pojavu umne svijesti koja se ispoljava u krugovima inteligencije Beskonačnog Duha.
Kad su širom centralne tvorevine Bogova posiju ova sjemena potencijalne egzistencije, kao rezultat Očevog čina javlja se ličnost stvorenih bića. Zatim se cijelim organiziranim prostorom širi prisutnost Rajskih Božanstava koja djelotvorno počinje privlačiti sve stvari i bića prema Raju. Združeni Stvoritelj potječe iz vječnosti i on je potpuno i bezuvjetno sjedinjen s Ocem Svih i Vječnim Sinom. Beskonačni Duh savršeno odražava ne samo prirodu Rajskog Oca već i prirodu Izvornog Sina. Uvijek treba imajti na umu da djela Beskonačnog Duha predstavljaju djela Združenog Činitelja. I Otac i Sin djeluju u njemu, kroz njega i u vidu njega. Ali bilo bi uzaludno nastojati razjasniti tajnu Trojstva: tri postoje kao jedno i u jednom, dok jedno postoji kao dvoje i djeluje za dvoje.
Pojam Rajskog Trojstva
Zahvaljujući Rajskom Trojstvu vječnih Božanstava, Otac je u stanju izbjeći absolutizmu ličnosti. Trojstvo savršeno povezuje bezgranični izražaj Božje beskonačne osobne volje s absolutnošću Božanstva. Vječni Sin i raznovrsni Sinovi božanskog porijekla, zajedno sa Združenim Činiteljem i njegovom kozmičkom djecom, djelotvorno omogućuju Očevo oslobođenje od ograničenja koja normalno predstavljaju sastavni dio prvotnosti, savršenstva, nepromjenljivosti, vječnosti, univerzalnosti, apsolutnosti i beskonačnosti. Pošavši od Rajskog Trojstva, možemo pretpostaviti postojanje alternativnih pa čak i višestrukih načina djelovanja, no bez Trojstva koje tvore Otac, Sin i Duh ne može se zamisliti kako bi pod okolnostima apsolutne sjedinjenosti Božanstva Beskonačni bio u stanju ostvariti trostruku i istorednu personifikaciju. Ni jedan se drugi koncept tvorevine ne može usporediti s Trojstvom po cjelovitosti i apsolutnosti jedinstva Božanstva, te po najvišoj mjeri oslobođenja slobodnom voljom i trostrukom personifikacijom Božanstva.
Pojam Raja
Raj je vječni centar svemira nad svemirima i prebivalište Oca Svih, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha, kao i njihovih božanskih suradnika i bića jednakog statusa. Centralni Otok predstavlja najveće organizirano tijelo kozmičke stvarnosti cijelog svemira. Raj predstavlja materijalni planet i duhovno prebivalište. Sva inteligentna bića Oca Svih žive na materijalnim planetima; stoga i apsolutni upravni centar mora biti materijalan, doslovan. I ponovo ističem da su stvari duha i duhovna bića stvarna.
Materijalna ljepota Raja počiva u izvanrednosti njegovog fizičkog savršenstva; uzvišena intelektualna postignuća i umni razvoj žitelja Božjeg Otoka obznanjuju njegovo veličanstvo; beskonačno obdarenje božanske ličnosti duha -- svjetlo života -- ukazuje na slavu centralnog Otoka. Ali dubine duhovne ljepote i čuda ove veličanstvene cjeline nadilaze domet shvaćanja konačnog uma materijalnih stvorenih bića. Smrtni čovjek nije u stanju shvatiti slavu i duhovnu ljepotu božanskog prebivališta. Raj ima vječnu egzistenciju; ne postoje bilo zapisi ili predanja koja govore o porijeklu ovog centralnog Otoka Svjetla i Života. Raj je jedina stacionarna tvorevina u cijelom svemiru.
Pojam Havone
Savršeni i božanski svemir zauzima središte svega stvorenoga, on je vječna jezgra oko koje se ogromna tvorevinama vremena i prostora okreće. Raj je divovski nuklearni Otok apsolutne stabilnosti koja počiva nepomično u samom srcu veličanstvenoga vječnoga svemira. Ta središnja planetarna obitelj se zove Havona i jako daleko je od našeg lokalnog svemira.Ta tvorevina je ogromnih dimenzija i gotovo nevjerojatne mase, a sastoji se od jedne milijarde sfera neslućene ljepote i vrhunske raskoši, ali prava veličina ove ogromne tvorevine je zaista izvan shvaćanja i razumijevanje ljudskog uma.
To je jedna i jedina uređena, savršen, i uspostavljena agregacije svjetova. To je u potpunosti stvoren i savršen svemir, to nije evolucijski razvoj. To je vječna jezgra savršenstva, oko koje kruže beskrajne povorke svemira koji čine ogroman evolucijski eksperiment, smiona avantura Božijih Sinova Stvoritelja, koji žele da se dupliciraju u vremenu i reproduciraju u prostoru takav uzorak svemira, idealne božanske cjelovitosti, vrhovne konačnosti, krajnje stvarnosti, i vječnog savršenstva. Milijarde svjetova Havone su raspoređeni u sedam koncentričnih krugova koji neposredno okružuje tri kruga Rajskih satelita. Tu je više od 35 milijuna svjetova unutarnjeg kruga Havone i preko 245.000.000 u najudaljenijim, s proporcionalnim brojevima intervencija. Svaki krug se razlikuje, no svi su savršeno uravnoteženi i izvrsno organizirani. Planetarni krugovi Havone ne preklapaju se; svoje svjetove slijede jedni za drugim u urednoj linearnoj procesiji. Centralnim svemirom kruže oko stacionarnog Rajskog Otoka u jedanoj velikoj ravnini, koja se sastoji od deset koncentričnih stabiliziranih jedinica - triju krugova Rajskih sfera i sedam krugova Havonskih svjetova. Fizički, treba smatrati Havonske i Rajske krugove da su svi jedno te isti sustav.
Vrijeme se ne računa na Raju, slijed sukcesivnih događaja počiva u konceptu onih koji su autohtoni na centralnom Otoku. Ali vrijeme je povezano sa Havonskim krugovima i brojna bića, nebeskih i zemaljskih podrijetla borave na njima. Svaki Havonin svijet ima vlastito lokalno vrijeme, koje određuje njegov krug. Svi svjetovi u određenom krugu imaju istu duljinu godine, budući da su ravnomjerno raspoređeni oko Raja, a dužina tih planetarnih godina se smanjuje od krajnjeg do unutarnjeg kruga.
Jedan Rajsko-Havonski dan je tisuću godina današnje kalendarske godine Zemlje.
Na periferiji ovog ogromnog centralnog svemira, daleko izvan sedmog pojasa Havonskih svjetova, nalazi se tamni vrtlog, nevjerojatan broj ogromanih tamno gravitacijskih tijela. Ove bezbrojne tamne mase jako se razlikuju od ostalih svemirskih tijela u mnogim pojedinostima, i u obliku su vrlo različite. Ova tamna tijela gravitacije niti reflektiraju niti apsorbiraju svjetlo, oni su nereaktivne fizičke energije svjetla, i one tako u potpunosti zaokruže i pokriju svemir Havonu kako bi ga sakrili od pogleda čak i blisko naseljenim svemirima vremena i prostora.
Bića ne borave u maglovitom prostoru, oni ne obitavaju na eteričnim svjetovima, oni imaju prebivalište na stvarnim sferama materijalne prirode, svjetovi jednako stvarani kao i oni se na kojima mi živimo. Havonski svjetovi su stvarni i doslovni, premda se njihov doslovni sadržaj razlikuje od materijalne organizacije planeta ostalog svemira.
Fizičke stvarnosti Havone predstavljaju poredak energetske organizacije radikalno drugačije od bilo koje prevladavaju u evolucijskim svemirima prostora. Havonske energije su trostruke, a svemirske jedinice energije-tvari sadrži dvostruki energetski naboj, iako je jedan oblik energije koji postoji pozitivne i negativne faze. Stvaranje centralnog svemira je trostruki (Trojstvo), stvaranje lokalnog svemira (direktno) je dvojako, od Sina Stvoritelja i Kreativnog Duha.
Materijal Havone sastoji se od organizacije točno tisuća osnovnih kemijskih elemenata i uravnoteženih funkcija sedam oblika energije Havone. Svaka od ovih osnovnih energija očituje sedam faza pobude, tako da žitelji Havone reagiraju na četrdeset devet različitih osjetilnih podražaja. Drugim riječima, gledano sa čisto fizičkog aspekta, starosjedioci iz centralnog svemira posjeduju četrdeset devet specijaliziranih oblika osjeta.
Nitko od fizičkih bića iz centralnog svemira neće biti vidljiv žiteljima Zemlje. Niti bi bilo fizičkog podražaja tih dalekih svjetova koji bi pobudili reakciju grubih osjetilnih organa ljudi sa Zemlje. Ako bi čovjek sa Zemlje mogao biti prenijet na Havonu, on bi bio gluh, slijep i potpuno bez osjetila u reakciji u svakom drugom smislu, a on bi samo mogao funkcionirati kao ograničeno samo-svjesno biće lišeno svih prostornih podražaja i svih reakcija na istu.
Postoje brojne fizičke pojave i duhovne reakcije ispoljene u centralnoj tvorevini koje su nepoznate na Zemlji. U cijelosti je osnovna organizaciji trostrukog stvaranja za razliku od dvostruke stvorene konstrukcije svemira vremena i prostora.
Svi prirodni zakoni su koordiniran na potpuno drukčijoj osnovi nego u dvo-energetskim sustavima razvijene kreacije. Cijeli centralni svemir je organiziran u skladu s trostrukim sustavom savršene i simetrične kontrole. Neprekidni Rajsko Havonski sustav se održava sa savršenom ravnotežom između sve kozmičke stvarnosti i svih duhovnih snaga. Raj, s apsolutnim razumijevanjem materijalne tvorevine, savršeno regulira i održava fizičku energiju ovog centralnog svemira. Vječni Sin, kao dio njegovog sveobuhvatnog duha shvaća, najviše savršeno održava duhovni status sviju koji žive na Havoni. Na Raju ništa nije eksperimentalano. Rajsko-Havonski sustav jedinica je kreativno savršenstvo.
Devet Glavnih Duhova – Elohimi – Vijeće Devetorice
Devet Glavnih Duhova Raja su primarne ličnosti Beskonačnog Duha. U ovom sedmostrukom stvaralačkom činu samo-dupliciranja Beskonačnog Duha, iscrpljena su asocijativne mogućnosti matematički inherentne u činjeničnom postojanje tri osobe Božanstva.
Devet Glavnih Duhova su devet načela Svemira, a opet su zajedno jedno. Oni su zasebni i jedno istovremeno. Svaki od njih predstavlja dio energije, znanja, mudrosti, ljubavi, dobrote, tehnologije, a to traje sve dok svaki dio spirale ne bude sastavljen od svega što je važno za prenošenje potpunog razumijevanja na svaki atom. dok on ne postane jedno s njima. Devet je cjelovito. Sve je devet. U našem svijetu rekli smo toliko puta sedam, a sve je, zapravo, istinski devet. Postoji devet čakri, koje su devet načela i devet elemenata onoga što nazivamo Bogom. Postoji devet pojasa oko ovog planeta Zemlje. Postoji devet eteričkih tijela, a svrha rasta naših eteričkih tijela ili prolaženja kroz naše preobrazbe i prijelaze je steći devet eteričkih tijela. Devet je potpuni broj, on je cjelina. Kad pređemo devet, on se poništava, postaje jedan, a devet je cjelovito. To se ne mijenja.
Glavni Duhovi imaju mnoge funkcije. Za svemir nad svemirima Rajski Otac govori samo kroz svoga Sina, dok on i Sin kombinirano djeluju samo kroz Beskonačnog Duha. Izvan Raja i Havone, Beskonačni Duh govori samo preko Glavnih Duhova.
Glavni Duhovi - Elohimi su neopisiva bića, ali oni su jasno i definitivno osobni. Oni imaju imena. Kao primarne personifikacije Beskonačnog Duha, oni su slični, ali kao primarni izraz devet mogućih grupa trojedinog Božanstva, oni su bitno različiti u prirodi, a ova raznolikost prirode određuje njihov diferencijal ponašanja svemira. Nihov glasnogovornik poznat je na Zemlji kao Tehuti, također kao Hamarkos i Herenkar, znaju ga kao Thomasa, a poznat je i kao Atum.
Nitko od Glavnih Duhova nije organski predstavnik Rajskog Trojstva, ali kad se ujedine i kad devet postane jedno Božanstvo, ova unija u božanskom smislu - ne u osobnom smislu– ekvivalent je na funkcionalnoj razini asocijativno sa Trojstvenom funkcijom. U tom smislu "Devetostruki Duh" je funkcionalno asocijativan s Rajskim Trojstvom. Također je u tom smislu Glavni Duh Atum ponekad govori o potvrdi stavova Trojstva ili, bolje rečeno, djeluje kao glasnogovornik za stav Vijeća Devetorice o stavu vijeća trostrukog Božanstva, stavu Rajskog Trojstva.
Glavni Duhovi su puni prikaz Beskonačnog Duha evolucijskih svemira. Oni predstavljaju Treći Izvor i Centar u odnosima energije, uma i duha. Oni funkcioniraju kao koordinacijski voditelji univerzalnog upravnog nadzora. Doslovno je istina da su ovih Devet Duhova personalizirana fizička moć, kozmički um, i duhovne prisutnosti trojedinog Božanstva,
Glavni Duhovi su jedinstveni u tome da djeluje na svim razinama kozmičke stvarnosti osim apsolutne. Oni su, dakle, efikasan i savršen nadzornik svih faza upravnih poslova na svim razinama aktivnosti svemira. Teško je za ljudski um razumijeti jako puno o Glavnim Duhovima, jer njihov rad je tako visoko specijaliziran još sveobuhvatniji, tako izuzetno materijalan i istovremeno tako izvrsno duhovan. Ovi svestrani kreatori kozmičkog uma su preci Svemirskih Upravitelja Moći te su, sami, vrhovni ravnatelji ogromnog i dalekosežnog kreiranje duha-bića.
Na svjetovima kao Zemlja ne susrećemo izravni utjecaj Glavnih Duhova u poslovima ljudskih rasa. Živimo pod utjecajem neposrednog stvaralačkog duha svog svemira. Ipak ti isti Glavni Duhovi dominiraju u osnovnim reakcijama svih stvorenja uma, jer oni su stvarni izvori intelektualnih i duhovnih potencijala koji su specijalizirani u lokalnim svemirima za funkciju u životima onih osoba koje nastanjuju evolucijske svjetove vremena i prostora.
Činjenica kozmičkog uma objašnjava bliskost različitih vrsta ljudskih i nadljudskih misli. Ne samo da srodne duše privlače jedne druge, ali i srodne misli su također vrlo bratske i sklone suradnji jedna s drugom. Ljudski umovi se ponekad promatraju i prikazuju u kanalima zapanjujuće sličnosti i neobjašnjivih sporazuma. Kozmički um nepogrešivo reagira (priznaje odgovor) na tri razine svemirske stvarnosti. Ovi odgovori su očiti na jasno razmišljanje i duboko razmišljanje.
Pojam Rajskog Sina Stvoritelja - red Mihaela - naš Isus Krist
Sinovi Stvoritelji grade lokalne svemire vremena i prostora i njima upravljaju. Ovi kozmički stvoritelji i vladari nose dvojno porijeklo – oni utjelovljuju osobine Boga Oca i Boga Sina. Ali svaki Sin Stvoritelj varira na svoj način; svaki ima jedinstvenu prirodu kao i jedinstvenu ličnost; svaki je “jedinorođenac” koji po porijeklu nosi savršeni božanski ideal.
Pri golemom radu na organizaciji, evoluciji i usavršavanju lokalnog svemira, ovi visoki Sinovu uvijek uživaju neosporivu podršku Oca Svih. Odnos između Sinova Stvoritelja i njihovog Rajskog Oca nosi blažena i dirljiva obilježja. Ljubav Božanstva koje djeluje u roditeljskog ulozi nesumnjivo počiva u biti ove prelijepe i gotovo božanske ljubavi koju i smrtni roditelji osjećaju prema svojoj djeci.
Ovi primarni Rajski Sinovi nakon personifikacije počinju djelovati kao Mihaeli. Nakon što napuste Raj i počnu raditi na utemeljenju svojih svemira, oni primaju zvanje Sinova Stvoritelja. Nakon što prime najvišu vlast, oni postaju Glavni Mihaeli. Glavni vladar našeg svemira ponekad nosi naziv Krist Mihael, a darovao se na Zemlji te je poznat kao Isus Krist. Oni zauvijek vladaju kao “red Mihaela,” bića koja u okvirima svoje prirode i reda nose zvanje prvorođenog Sina.
Po susretu cjelovitosti apsolutne duhovne ideacije u Vječnom Sinu sa cjelovitošću apsolutnog koncepta ličnosti u Ocu Svih, nakon što ova stvaralačka zajednica dosegne puno i konačno ostvarenje, po utemeljenju ovog apsolutnog identiteta duha i ovako beskonačnog jedinstva koncepta ličnosti, istog časa, bez najmanjeg gubitka povlastica ličnosti bilo kojeg beskonačnog Božanstva, javlja se novo i samostalno biće novog i izvornog Sina Stvoritelja, jedinorođenog Sina savršenog ideala i moćne ideje čija zajednica proizvodi ovu novu stvaralačku ličnost moći i savršenstva.
Svaki Sin Stvoritelj je jedinorođeni i on jedini može biti jedinorođeni sin savršenog sjedinjenja izvornih ideja dvaju beskonačnih, vječnih i savršenih umova uvijek-postojećih Stvoritelja svemira nad svemirima. Nikad ne može postojati još jedan ovakav Sin zato što svaki Sin Stvoritelj predstavlja neograničeni, upotpunjeni i konačni izražaj i utjelovljenje svih mogućih faza svakog obilježja svake mogućnosti svake božanske stvarnosti koja se može naći, izraziti ili evoluirati tijekom cijele vječnosti iz ovih božanskih stvaralačkih potencijala čije ujedinjenje rezultira egzistencijom Sina Mihaela. Svaki Sin Stvoritelj je apsolut sjedinjenog božanskog koncepta koji tvori njegovo božansko porijeklo.
Božanske prirode ovih Sinova Stvoritelja u principu u jednakoj mjeri proizlaze iz osobina njihovih dvaju rajskih roditelja. Dok svi sudjeluju u cjelovitosti božanske prirode Beskonačnog Oca kao i u stvaralačkim povlasticama Vječnog Sina, zamjetljive razlike proizlaze iz opservacije pratkičnog djelovanja Mihaelovih funkcija u svemirima
Vjerovati da trenutno postoji više od sedam stotina tisuća ovih bića. Dalje navodimo činjenicu stalnog porasta broja Sinova Stvoritelja.
Rajski Sinovi primarnog reda djeluju kao dizajneri, stvoritelji, graditelji i administratori svojih domena, lokalnih svemira vremena i prostora, osnovnih tvoridbenih jedinki u sastavu evolutivnih nadsvemira. Sin Stvoritelj ima dopuštenje odabrati prostorne jedinke svoje kozmičke aktivnosti, ali prije nego što mogne započeti s fizičkom organizacijom svoga svemira, on prvo mora provesti dulji period vremena na opservaciji i proučavanju nastojanja svoje starije braće u različitim svemirima njegovog nasvemira. I prije svih ovih poduzeća, Sin Mihael mora proći dugotrajnim i jedinstvenim iskustvom opservacije Raja i obrazovnog programa Havone.
Nakon što Sin Stvoritelj napusti Raj kako bi započeo s pustolovinom kozmičkog stvaranja i kako bi postao starješina – praktično Bog – lokalnog svemira koji predstavlja predmet njegove organizacije, on po prvi put stupa u intiman kontakt s Trećim Izvorom i Centrom i dolazi u poziciju koja rezultira njegovom ovisnošću o ovom Trećem Izvoru i Centru. Beskonačni Duh, unatoč svom prebivalištu s Ocem i Sinom na kozmičkom centru, ostvaruje svoju sudbinu djelujući kao stvarni i djelotvorni poslužitelj svakog Sina Stvoritelja. Stoga svakog Sina Stvoritelja prati Stvaralačka Kćerka, biće koje treba postati Božanska Služiteljica, Majčinski Duh novog lokalnog svemira.
Nakon što se Sin Mihael upusti u ovu pustolovinu, Rajski Izvori i Centri zauvijek oslobađaju njegove stvaralačke povlastice, dok jedina ograničenja počivaju u preegzistencijalnim osobinama ovih Izvora i Centara, kao i određenim drugim prijašnjim moćima i prisutnostima. Među ova ograničenja nad inače svemogućim stvaralačkim povlasticama lokalnog svemira spadaju slijedeće činjenice:
1. Beskonačni Duh upravlja nad energijom-materijom. Prije stvaranja novih obličja života, bilo velikih ili malih, prethodno početku bilo kakvih preobražaja, Sin Stvoritelj prvo mora primiti suglasnost i radnu suradnju Beskonačnog Duha.
2.Vječni Sin ima kontrolu nad uzorcima i oblicima dizajna stvorenih bića. Prije nego što započne rad na stvaranju novih oblika bića ili novog dizajna stvorenja, Sin Stvoritelj prvo mora primiti odobrenje Vječnog i Izvornog Majčinskog Sina.
3. Jedino Otac Svih može dizajnirati i pokloniti ličnost.
Nakon što ovako savršen i božanski Sin primi prostornu lokaciju za izgradnju određenog svemira, nakon što se riješe rani problemi kozmičke materijalizacije i masivne ravnoteže, nakon što Sin stvori djelotvornu i funkcionalnu suradnju sa svojim parom – Kćerkom Beskonačnog Duha -- Kozmički Sin stupa u vezu sa svojim Kozmičkim Duhom i ovom prilikom započinje vezu koja treba rezultirati stvaranjem nebrojenog mnoštva kozmičke djece. Vezano uz ovaj događaj, mijenja se priroda usredotočenja Rajskog Beskonačnog Duha u vidu Stvaralačkog Duha koji prima osobna obilježja Majčinskog Duha lokalnog svemira.
Unatoč tome što Sinovi Stvoritelji božanski nalikuju svojim Rajskim roditeljima, oni se uzajamno bitno razlikuju; svaki je jedinstven, različit, isključiv i izvoran u prirodi i u ličnosti. I kako svi djeluju kao arhitekti i stvoritelji životnih planova u okviru svojih domena, ova raznolikost povlači raznolikost svih obličja i faza živih bića koja vuku porijeklo od Mihaela ili koja još mogu evoluirati ili biti stvorena. I ovako nastaje raznolikost među različitim redovima stvorenih bića lokalnih svemira. Nije moguće naći dva svemira kojima upravljaju ili u kojima žive međusobno jednaka bića dvojnog porijekla.
Rajski Sin Stvoritelj našeg svemira je na Zemlji poznat kao Isus Krist. Njegovo jedino i zadnje darivanje na evolucijskom planetu njegovog Svemira bilo je prije 2000 godina na Zemlji. Isus je bio prvorođenac, on je zasađen u zemaljsku ženu u narodu Izraela. On je Huva, kojeg narod Izraela naziva Jehovom. Nakon njegovog rođenja, Marija i Josip imali su još sedam sinova i tri kćeri. Fizička braća i sestre Nazarenca nisu bili usađeni.
Alah i Jehova su jedno te isto.
Dezinformacija je najfunkcionalniji mehanizan za manipulaciju svijesću masa a u vezi pitanja izvanzemaljskih civilizacija prisutnih na našem planetu. Uz pomoć istinskih dezinformacija namijerno se potenciraju ljudske slabosti, kako bi se oblikovalo vjerovanje i ponašanje velike mase ljudi ili pojedinaca da izvanzemaljskih civilizacija danas na Zemlji nema. Dezinformacija je posebno uspješna kad je njen cilj isprepleten s uvjerenjima običnih ljudi koji je prihvaćaju i kojima je na neki način stalo da u nju vjeruju i da je brane jer im pruža emocionalnu sigurnost, te će oni tako učiniti sve kako bi njihovu istinu o izvanzemaljcima zastupali ili branili. To omogućuje jednoj maloj grupi nevidljivih dezinformatora da djeluje kroz ogromno tijelo naivnih ljudi koji iskreno vjeruju u nepostojanje izvanzemaljaca na Zemlji. Dezinformacija se takođe koristi pažljivo odabranim istinama kako bi uz njihovu pomoć podupirala lažne zaključke.
Dokaza boravka i djelovanja izvanzemaljskih civilizacija ima u povjesnim spisima, religijskim knjigama tako da svatko može pročitati opis izvanzemaljske tehnologije koja je detaljno opisana u Bibliji (starozavjetni apokrifi –prorok Ezeklije) ali se zato svi fizički dokazi u zvaničnoj arheologiji kriju ili prešućuju. Dokazi na području znanosti koji nisu u skladu s prihvaćenim predlošcima se eliminiraju. O njima se ne podučava niti raspravlja, a ljudi koji su obrazovani kako bi podučavali prirodne predmete, za te dokaze nikada ne saznaju. Kada se određeni dokaz ne slaže s prevladavajućom teorijom, znanstvenici automatski o tome ne žele pisati ni izvještavati, a sve to znači da znanost neće uspjeti napredovati onako kako se nadamo. Zbog toga je iz znastvenih krugova i nastala takozvana “zabranjena arheologija” koja se detaljno bavi tim pitanjima.
One izvanzemaljske civilizacije opisane iz Biblije došli su na naš planet Zemlju i zasadile čovječanstvo. Ali i iz drugih civilizacija često dolaze u posjete, od samog početka povijesti čovječanstva. I ti drugi nas vrlo često posjećuju. Ako pogledamo naše povijesne zapise vidi se da izvanzemaljske posjete do danas nisu ostavilo nikakav utisak na čovječanstvo jer su te druge stvarnosti bile uglavnom uklonjene iz programa čovječanstva.
Poglavlje Biblije u Novom zavjetu-Otkrivenje dalo nam početne informacije (http://www.hbk.hr/biblija/pregled.php?odabir=Notk ). Opis Božijeg prijestolja kaže da je na prijestolju sjedio Netko, a „oko prijestolja još dvadeset i četri prijestolja na kojima sjedi dvadeset i četri Starca obučena u bijele haljine sa zlatnim krunama na glavi. Ti starci su najviše fizičke civilizacije u Svemiru. Za neke od tih civilizacija znamo imena a također za neke od njihovih civilizacija pomoćnica. Huva, Altea, Aragon, Ašan, Elarthin, Zenil, Mireksa su imena nekih od ovih dvadeset i četri civilizacija koje su u Bibliji opisani kao Starci. Znamo i neka imena civilizacija pomoćnica kao, Alidi, Spektra, Ankora, Zimed, Zenthorp, Mora-Triomne...
Svaka je od njih totalna kolektivna svijest koja vrši nadzor, a iz tih civilizacija utjelovljuju se fizička bića na našem planetu Zemlji i to ljudi i dupini, a one katkad, kad je to potrebno, interveniraju onda mi pričamo o NLO-ima. Svaka se od ovih fizičkih civilizacija, njih Dvadeset i četiri, nalazi u svojoj vlastitoj dimenziji, i one su potpune i cjelovite jedinice jedne kolektivne svijesti. One su se razvile do takvog oblika djelovanja koji im omogućuje da nadgledaju, prenose vrlo važne informacije i pomažu drugim fizičkim civilizacijama u njihovom evolutivnom procesu. One pomažu planetu Zemlji u napretku i preživljavanju.
Kako se ovaj planet Zemlja kreće prema svojoj evolutivnoj važnosti, i razlogu svojeg postojanja, te civilizacije pokušavaju čovječanstvu prenijeti informacije u svezi s drugim bićima, drugim vrstama, drugim oblicima energije, tako da čovječanstvo može to sagledati, ispitati, a nakon toga i iskušati. Izazov se sastoji u predstavljanju alternative, koju bi se moglo ispitati, Mi smo sada upozoreni na ona energetska polja koja postoje.
Sada postoji na područiju 51(Area51 u Nevadi - SAD) ukupno dvanaest različitih skupina - fizičkih civilizacija - koje su došle na planet Zemlju zbog istraživanja okoliša.
Ima ih i na drugim mjestima na Zemlji.
Vrlo je važno da ljudi stekne razumijevanje o drugim stvarnostima postojanja unutar našeg Svemira, o drugim sustavima energije koji imaju sposobnost ostvarivanja takvih postojanja u velikim razmjerima vremena, oblika i materije; a sve u svrhu toga da bi čovječanstvo ispitalo njihovo porijeklo, širenje njihovog uma i sadašnje vrijeme.
Oni iz Dvadeset i četiri civilizacije došli su na naš planet Zemlju. Oni iz drugih civilizacija često dolaze u posjete, od samog početka povijesti čovječanstva. I drugi nas vrlo često posjećuju. Pogledajte, molim vas, naše povijesne zapise. Do danas, to nije ostavilo nikakav utisak na čovječanstvo jer su te druge stvarnosti bile uglavnom uklonjene iz programa čovječanstva.
Kako se ovaj planet Zemlja kreće prema svojoj evolutivnoj važnosti, i razlogu svojeg postojanja, (jer on je jedini planet sa slobodom izbora), te civilizacije pokušavaju čovječanstvu prenijeti informacije u svezi s drugim bićima, drugim vrstama, drugim oblicima energije, tako da čovječanstvo može to sagledati, ispitati, a nakon toga i iskušati. Izazov se sastoji u predstavljanju alternative koju bi se moglo ispitati. Mi smo sada upozoreni na ona energetska polja koja postoje.
Kao što mnogi znaju, fizička stvarnost manjih civilizacija na ovom planetu Zemlji je činjenica. Budući da one imaju tehnologije i informacije, nemojte pogrešno vjerovati da one cijelo vrijeme posjeta našem planetu Zemlji imaju više motive. Dio te motivacije zaista je pripremljen za iskorištenje, ako bude potrebno, Zemljanih vrsta u njihovim vlastitim okolišima, na njihovim vlastitim planetima. Nisu svi oni ovdje za boljitak planeta Zemlje, premda postoje oni koji rade za boljitak planeta Zemlje. Oni fizički postoje.
Vlada Sjedinjenih Američkih Država i druge vlade surađuju s tim izvanzemaljskim civilizacijama zbog straha. Događaju se mnoge posjete, fizičke pojave i zbivanja koja su kanalizirana prema Sjedinjenim Američkim Državama, a i u Rusiji pokušavaju u istraživanjima surađivati sa Sjedinjenim Državama. U novije vrijeme i Kina je uključena u te aktivnosti.
Važno je upijati, nalaziti se u stanju promatranja, ali i biti vrlo oprezan. Prije sam pokazao tehniku komunikacije sa izvanzemaljskim civilizacijama, svi koji bi je koristili budite oprezni i kad se uključite u dobivanje informacija od drugih. A, budite oprezni prema bilo kojem obliku koji nazivamo Retikulum, na našoj Mliječnoj stazi. Budite oprezni prema onima koji kažu da dolaze otuda. Najbolje ih je izbjegavati i prekinuti komunikaciju.
Postojao je i dodir izvanzemaljskih civilizacija s nekolicinom ljudi koji su imali vlast u različitim zemljama našeg planeta Zemlje. Postojao je, također, sporazum između nekolicine zemalja o tome da se ne dozvoli javno objavljivanje informacija o tome, a i da se uklone dijelovi njihovih razornih protivničkih naprava, zbog straha od drugih civilizacija koje bi se mogle probiti na planet Zemlju. Oni koji nisu cijelo vrijeme donosili korist našem planetu Zemlji, također su sklopili sporazum s nekim zemljama na planetu Zemlji, iz straha od odmazde.
Dvadeset i četiri civilizacije došle bi da se planet Zemlja nalazi na rubu uništenja od strane tih manjih izvanzemaljskih civilizacija. One žele planet Zemlju održati u njezinom sadašnjem stanju, jer ga i one smatraju sredstvom za sebe. Dvadeset i četiri civilizacije također ne bi dozvolile da one potpuno nadvladaju, ali čovječanstvo mora imati svijest o postojanju Dvadeset i četiri civilizacije, i onih koji zajedno s njima rade, ali i o postojanju ovih drugih. Onda može postojati ispravni osjećaj procjene prilikom primanja informacija o izvanzemaljcima. Oni iz drugih, manjih civilizacija također čekaju povoljan čas, jer igraju igru sačekaj i vidi. One manje civilizacije koje promatraju planet Zemlju, koje su ostvarile dodire s vladama, i koje dijelom postoje na planetu Zemlji i nalaze se u ovom području, imale bi ratne sukobe s Dvadeset i četiri civilizacije ili s onima koje rade s njima: stoga bi to značilo postojanje razornog sredstva u atmosferi planeta Zemlje. Čovječanstvo u svom velikom strahu ne bi priznalo ili shvatilo da postoje i oni dobronamjerni.
One izvanzemaljske civilizacije koji su u dodiru s tim vladama, i s onim svemirskim vozilima kojih su se te vlade dočepale: neki od tih događaja su slučajni, neki su namjerni, ali oni su se, davajući, pokušali ulagivati, a "veliki" su odlučili da se moraju povezati, jer nisu sigurni u motive tih civilizacija. Njihovi motivi nisu dobronamjerni, a izvršili su i neke otmice.
Ako oni iz tih manjih izvanzemaljskih civilizacija mogu utjecati na Polumjesec (islamske zemlje) zbog toga Sjedinjene Američke Države pokušavaju promijeniti tu situaciju - ako oni uzmognu aktivirati Polumjesec ili prouzročiti srdžbu, onda oni mogu stvoriti podvajajuću situaciju na planetu Zemlji. A manje civilizacije onda se premještaju na položaj koji može stvoriti još više pustošenja.
Dvadeset četri civilizacije moraju djelovati na način koji ne donosi strah od pustošenja. Važno je da čovječanstvo zna da postoje druge visoke civilizacije svemira koji im žele dobro i koji samo žele pomoći u uzdizanju planeta Zemlje. Oni neće dozvoliti uništenje planeta Zemlje, ali čovječanstvo mora početi sebi pomagati i donositi odluke temeljene na opstanku planeta Zemlje.
Prijetnja silom je krajem 20 stoljeća dovela do međusobnog približavanja velikih sila prvenstveno SAD-a i Rusije, premda nije važno je li to bila sila ili spremnost, jer u zajedništvu su postali partneri protiv druge izvanzemaljske prijetnje koja može dovesti do uništenja, i u zajedništvu su jedni druge doživjeli kao ljudska bića - a to je koristilo planetu Zemlji.
Građevine velikih proporcija u Peru u Andama, Hram i piramida
Kompleks u Peru u blizini Lime a dolje sličan u Afganistanu
SERIJA VELIKIH GRAĐEVINSKIH KOMPLEKSA U KINI U PUSTINJI GOBI DUGAČKI ČAK 1 600 km
Nepoznati objekti na Antartiku-nisu građevine za koje se zna da su ih napravli ljudi
SVE SLIKE NA SEBI IMAJU KOORDINATE GOOGLE EART TAKO DA SVI ZAINTERESIRANI MOGU SAMI ISTARŽIVATI I PROCIJENITI VJERODOJSTVENOST PODATAKA IZ TEKSTA I SLIKA
Ima mnogo obijekata i građevina ostavljenih iz prošlih vremena od strane svemirskih civilizacija na Zemlji, Mjesecu i Marsu koji su otkriveni i dokumentirani a koji se ne daju u javnost. Ima tu svega, od piramida na Zemlji i Marsu, Hramova, velikih megalitnih građevina do ostataka svemirskih brodova na Mjesecu. Važno je da ljudi shvate i prihvate da nisu sami u Svemiru, da je pored Zemlje naseljeno bezbroj planeta te da postoje visoko razvijene civilizacije koje egzistiraju na drugim brzinskim ovojnicama a stare su milijarde godina.
